Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Mehmedalija Mak Dizdar, 1917-1971. - Bosnjaci

Mehmedalija Mak Dizdar, 1917-1971.

Autor: Safet Plakalo

 

Najveæe je slovo što se samo sluti
Najdublje je ono što u nama æuti

Tako je govorio Mak Dizdar, najveæi i najdubokoumniji pjesnik ovih naših prostora. Samo ta njegova misao, tek nasluæena i odæutana, može o njemu reæi više od svih škrtih biografija i nažalost, nepubliciranih zamašnih bibliografija. Ipak, ovim povodom i na ovom mjestu ne bi se trebalo oslanjati ni na "slutnju" ni na "æutnju".

Mehmedalija Dizdar roðen je 17. listopada 1917. godine u pitoreski Stoca. Veæ u etimologiji njegova prezimena (dizdari su bili zapovjednici i po prirodi stvari plemstvo) kriju se naznake u kakvoj je obitelji ponikao, no, njegov životopis nas upuæuje sasma drukèijem izvodu onoga što se smatra izravnim porijeklom. Otac mu Muharem jeste naslijedio "agluk koji se protezao do mora", ali je umro mlad od posljedica ratnih studeni u Galiciji kada je Mehmedaliji bilo tek šest godina. Majka mu Nezira poživjela je dovoljno da djecu posadi na svoje noge, ma njena smrt, protuprirodna i tragièna, najveæi je ožiljak koji æe Mak nositi do kraja svoga života. Jedno je, ipak izvjesno i Makovim životom potvrðeno: svako plemstvo, ma koliko da je u odreðenom vremenu anahrono, ukoliko prevaziðe sopstvene dekadence, znade poluèiti aristokraciju duha. A ona se ne raða ni iz èega, niti preko noæi.

Mak je, kako bi se to reklo, na vrijeme zapuæen iz kasabe u šeher: po završetku osnovnog obrazovanja u Stocu, seli se u Sarajevo gdje pohaða gimnaziju. Veæ kao petnaestogodišnjak æe postati laureatom državne književne nagrade "Cvijeta Zuzoriæ" što mu otvara stranice vrlo uglednih književnih èasopisa tog vremena. Sa osamnaest æe poèeti da se profesionalno bavi novinarstvom, a s nepunih devetnaest godina æe objaviti prvu stihozbirku Vidovopoljska noæ. Knjiga je iz štampe izašla temeljito osakaæena, jer ju je zbog izrazito buntovnog socijalnog naboja policijska cenzura bukvalno prepolovila. Kao istaknutog pripadnika krugova mladih intelektualaca policija ga neæe puštati s oèiju sve do poèetka Drugog svjetskog rata kada je, izgubivši poput veæine svojih istomišljenika novinarski posao, bio primoran da se zaposli kao poštanski èinovnik. No, i u toj sredini bori se za iste one ideje i opredjeljenja za koja se borio perom: ideje o svijetu pravde, istine, ljubavi i èovjeènosti.

Potkraj rata prisiljen je da se povuèe u ilegalu. Tada se i dešava tragedija koja je poèetnim rodoslovljem tek naviještena: ne mogavši uhititi ni njega, niti njegova starijeg brata Hamida, takoðer uglednog novinara i pisca, ustaška policija hapsi njihovu veæ ostarjelu majku i sestru, sedamnaestogodišnju djevojku. Odvode ih u logor Jasenovac, u smrt... Nakon osloboðenja, Mak se vraæa svome novinarskom poslu: biva reporterom i urednikom u "Osloboðenju", te glavnim urednikom TANJUG-a za Bosnu i Hercegovinu. Želi studirati na novinarsko-diplomatskoj školi, priželjkuje katkada da se posveti svojoj drugoj velikoj ljubavi i studira slikarstvo, no, te škole su bile u Beogradu i Zagrebu, a oni koji su odluèivali ne samo o Makovoj sudbini, smatrali su da je on neophodan kadar u Sarajevu.

Godine 1949. po mandatu vlasti osniva Izdavaèko preduzeæe "Seljaèka knjiga" i unutar njega pokreæe èuvenu biblioteku "Univerzum". Veæ 1951. iz "Seljaèke knjige" i jedne radne sobe æe izrasti "Narodna prosvjeta", domalo najveæa izdavaèka kuæa u ondašnjoj Jugoslaviji. Sve do sredine 1959. godine, kada su vlasti naprasno ugušile "Narodnu prosvjetu", Mak Dizdar je bio njenim glavnim urednikom. Sve od tada pa do smrti Mak je bio "profesionalni književnik", što æe reæi pisac bez stalnog uposlenja, povremeno udostojen kakvim minornim uhljebljenjem. Sa stanovišta gole egzistencije bila su to oskudna vremena, no, Mak je tada i tako, napokon, pronašao vrijeme za sebe i svoje stvaralaštvo. Ustvari, prvi put se svim svojim biæem okreæe onome što se u njemu akumuliralo kao znanje, ideja i nasušna potreba. Piše.

Nepomirljivo nesklon socrealizmu i nespreman da laska "novom vremenu" što mu je malo lièilo na njegove snove i ideale za koje se borio, nije se oglašavao kao pjesnik sve do 1954. godine. Tada, iako je bio glavni urednik najveæeg izdavaèa u zemlji, objavljuje u sopstvenoj nakladi poemu Plivaèica. Kulturna javnost je bila do te mjere šokirana modernim poetskim iskazom Plivaèice da je jednostavno prešuæuje. Tek mnogo kasnije kritièari æe shvatiti da je s ovom poemom otpoèelo jedno sasma novo poglavlje poezije u nas. Godina 1954. u Makovu snatrenju znaèajna je i po tome što je u njoj nastala pjesma Gorèin, kultna po mnogo èemu, a važna jer se s njom zaèinje navjeæa vertikala njegove samosvojne poetike. Kada se 1958. godine ova zgusnuta poema o vjeènom èovjekovu raspeæu izmeðu "nevoljnih vojni" i ljubavi našla u antologiji savremene jugoslovenske poezije. Koju svoju pjesmu najviše volim? U odgovoru na reèeno pitanje Mak je izmeðu ostaloga napisao i ovo:

  ''Godinama me muèi fenomen srednjevjekovnog èovjeka Bosne (zbog kojeg su anðeli pocrnjeli, a Satanel dobio nove bore). Satima sam stajao pred steæcima nekropola ove zemlje, smještenim pod noge prastarih šuma. Sa kamenih gromada ulazili su u mene raznoliki simboli sunca, isprepletenog bilja i ispruženih ljudskih ruku. Noæu sam opkoljen zapisima sa margina starih knjiga èiji redovi vrište upitnicima apokalipse. U pohode mi tada dolazi spavaè ispod kamena. Njegove blijede usne od miljevine otvaraju se da bi njegov nemušti jezik postao zvuèan. U njemu prepoznajem sebe, ali još nisam siguran da sam na putu skidanja plašta sa ove tajne...''

Godine 1958. Mak je, takoðer u sopstvenoj nakladi, izdao i poemu ''Povratak'', a tek æe sa zbirkom ''Okrutnosti kruga'' 1961. godine steæi blagonaklonost državnih izdavaèa. Bila je to poezija koju više nije bilo moguæe zanemariti i priznanja kritike poèinju da pristižu. Slijedi pet Makovih, sa stanovišta publiciranja napisanog, najplodotvornijih godina i zbirke ''Koljena za madonu'', ''Minijature'' i ''Ostrva'', te, kao kruna svega, s Gorèinom zaèeti i u citiranom zapisu iz 1958. godine najavljeni Kameni spavaè koji je objavljen 1966. godine. Koliki je domet i kakvo znaèenje u bosanskohercegovaèkoj i ukupnoj svjetskoj književnosti steklo ovo kapitalno Makovo djelo, najbolje govore rijeèi koje je uz pojavu Kamenog spavaèa zapisao naš veliki romansijer Meša Selimoviæ:

''Od Gorèina nastaje èudo: rodio se pravi pjesnik, izuzetne vrijednosti, osobenog izraza, samo svoj. Maku je uspjelo ono što je u poeziji najteže i što uspjeva samo rijetkima, da vaspostavi pravu, nenasilnu vezu sa tradicijom, da obnovi stari jezik pronašavši u njemu potpuno savremene valere, da na sadržajnu suštinu srednjevjekovnih zapisa nadogradi misao i osjeæanje današnjeg èovjeka. To su inovacije koje stvaraju epohe.''

Gonetanje tajne trajalo je, dakle, punih dvanaest godina, a plašt je, kako je to Mak i kasnije doživljavao, s nje samo djelimièno skinut. Mnogo je to vremena i truda, no, ni remek djela ne nastaju ni iz èega, niti preko noæi. Tako se Mak izborio za sopstveno "pomilovanje": postaje urednikom književnog èasopisa "Život", predsjednikom Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, laureatom èak i državnih nagrada i priznanja. Sa Kamenim spavaèem stièe veæ i slavu, ako se tako može nazvati ono malo uvažavanja što ga u nas sebi može priskrbiti umjetnik, pa makar pripadao i redu onih najveæih. Od slave, naravno, daleko je važnije da je sa Kamenim spavaèem kulminirala tri desetljeæa samozatajena poetika, velièanstvena sinteza Makovih iskustava i saznanja o fenomenologiji medijavalne Bosne kojom se Mak strasno bavio još od djetinjstva. Na tom tragu Mak je našoj oskudnoj samospoznaji predoèio i antologiju ''Stari bosanski tekstovi'', djelo iznimnog poetskog nadahnuæa i vrhunske znanstvene akribije. Ova knjiga je i danas jedini pravi odabir za izuèavanje srednjevjekovne bosanske pismenosti, duhovnosti, pa i povijesti.

U godini Makove smrti, 1971., iz štampe je izašla i njegova posljednja knjiga Modra rijeka naslovljena istoimenom pjesmom koja mu je donijela poèasti koliko i sve drugo što je za života napisao. Godinu dana ranije pjesma Modra rijeka promakla ga je i u laureata svjetski prominentne književne nagrade Zlatni vijenac Struških veèeri poezije, naravno, simbolièno, jer iza nje je veæ stajao veliki i afirmirani pjesnièki opus. Još ranije Mak dobio je i podjednako uglednu italijansku književnu nagradu "Tutti gli uomini", Zmajevu nagradu etc. Od društvenih priznanja pominjemo Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH i Šestoaprilsku nagradu Sarajeva, jedine poèasti koje su mu za života odali zemlja i grad kojima se tako nesebièno posveæivao.

Astralni trenuci u životu svakog velikog pisca nužno su isprepleteni sa slutnjom smrti. Samo se Mak, valjda, sudeæi po smionosti sopstvenog epitafa Smrt oslobodio fatalistièkih natruha i otuda æe biti da nije "svodio raèune" kada je 1970. godine rekao:

''Nisam mnogo napisao.

Sanoptikum
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim