Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Džuma u Teheranu - Bosnjaci

Džuma u Teheranu

Autor: Asmir Kujoviæ

 

Spremajuæi se za put u Iran, mislio sam da tamo idem prvi put. No, èim smo prošli pasošku kontrolu na teheranskom aerodromu (neke žene su tek u avionu namještale velove preko svojih glava), osjetio sam, iznenada, kao da sam se vratio u Iran nakon dugogodišnjeg izbivanja - izbivanja koje je trajalo tako mi se u tom trenutku èinilo, još od mog roðenja. Sve oko mene najednom mi se èinilo poznatim i bliskim, kao da sam stigao u svoj zaboravljeni zavièaj. Prepoznavao sam lica policajaca iz obezbjeðenja i pozdravljao ih sa "Selam alejkum". Pa da, to su sve moji stari jarani. Otkad se samo nismo vidjeli!

Za sporazumijevanje sa Irancima sasvim je nepotrebno poznavanje stranih jezika. Sa njima se komunikacija odvija izravnim prijenosom misli. Dovoljno je da se pogledate i odmah razumijete jedan drugog. Takvi su to ljudi!

U Teheranu sam odmah primijetio jedno èudo: u saobraæaju vlada opšti haos i gužva, niko ne poštuje semafore, a ipak, hvala Bogu, nema saobraæajnih nezgoda. Tako je to kad Bog vlada u državi - Uzvišen neka je On! Najviše me je zaèudilo, dok smo se pred sumrak vozili u kombiju, kada sam primijetio da na ulicama Teherana nema nijednog šejtana. Poznato je da se pred sumrak šejtani razmile po zemlji na sve strane, ali ovdje, po prvi put, nisam vidio niti jednog jedinog. Prosto nevjerovatno!

Neki kažu da se zemlje razlikuju kao i ljudi, pa je neko visok, a neko nizak, neko ima malo duži nos, a neko malo kraæi, neko se malo više zanima za sport, a neko, opet, za politiku. Ako je to stvarno tako, onda je Iran zemlja u kojoj je sve - taman kako treba. Tako barem meni izgleda. Sjetio sam se jedne dokumentarne emisije koju sam gledao na televiziji OBN, gdje se govorilo o tome kako su neki britanski biblièari otkrili da se edenski vrt iz Knjige Postanja nalazio negdje u zapadnom Iranu. I možda je ono što sam osjetio pri prvom susretu sa "zemljom lava i sunca" bila upravo ta blizina Raja. Inaèe, sam naziv Iran potjeèe iz pehlevija i seže unatrag do starijeg oblika Anana koji je prvobitno bio pridjev u znaèenju "arijski". Grb na nacionalnoj zastavi nosi stilizovanu poruku da nema drugog Boga osim jednog Boga. Posmatrajuæi Irance, uèinilo mi se da bi njihovi preci zaista mogli biti ono pleme ljudi od kojeg su potekle sve ostale ljudske rase.

Kažu da je Perzija još u šestom stoljeæu prije roðenja Isaa a.s. bila jedna od najmoænijih država tadašnjeg svijeta. Tada se perzijski kralj Kir oslobodio vrhovne vlasti Medijaca i pokorio ih, prodro u Malu Aziju i osvojio Lidiju, zauzeo Babilon, pustio Jevreje iz sužanjstva i obnovio njihov hram u Jeruzalemu. U vidovitim vizijama proroka Danijela u Starom zavjetu, gdje je proreèen i pad Babilona, Kirovo kraljevstvo se naziva "dvorogim", koje æe uništiti tek "veliki rog", odnosno Aleksandar Makedonski. "Dvorogi" se spominje i u Kur'anu kao veliki osvajaè Zulkarnejn, koji nakon brojnih osvajanja, uz Božji blagoslov, gradi branu protiv Jedžudža i Medžudža, ili Goga i Magoga. Prema predaji jedan od predznaka Sudnjeg dana biæe kada narodi Jedžudž i Medžudž provale kroz ovu branu.

Prvog dana, nešto poslije doruèka u "Hotelu Revolucije", posjetili smo kuæu i mesdžid Imama Homeinija. Podstanarski sobièak u jednom zabaèenom teheranskom sokaku, kvart koji po svemu podsjeæa na sarajevska rubna naselja sa "divljom" gradnjom, kauè, stolica i tepih kao jedino što se može nabrojati od namještaja (ne raèunajuæi nekoliko uredno složenih knjiga), i mesdžid u blizini, nalik na neko davno napušteno fabrièko skladište. Prema svemu što sam mogao da vidim "dedo" je živio poput istinskog sveca; samo što do tog trenutka nisam znao kako bi u savremenom dobu trebao izgledati jedan svetac. Kažu da za vrijeme svog višegodišnjeg boravka u Parizu nikada nije posjetio Louvre. U mesdžidu sam prvi put na velikom zelenom platnu vidio sliku hazreti Alija. Stajala je na boènom zidu, tako da nije bila okrenuta prema kibli. Hazreti Ali je, prema toj slici, dosta lièio na mene, samo što je bio snažnije graðe, a i nije nosio naoèare. Za vrijeme namaza primijetio sam da Iranci na sedždi èelom dotièu ploèicu sasušene zemlje. Kažu da je to zemlja po kojoj je kapala krv imama Huseina, Alijevog sina, a Muhammedovog unuka, koji je oženio perzijsku princezu.

Neki vjerodostojni hadisi prenose da je Poslanik s.a.v.s. naredio muslimanima da se prema sljedbenicima zaratustrizma ("poklonicima vatre", kako ih Arapi tada nazivaju) odnose kao prema "sljedbenicima Knjige" (kršæanima i jevrejima), što æe reæi da je Muhammed a.s. zaratustrizam smatrao vjerom èije je izvorno uèenje objavljeno od Boga. U tome nalazim sliènost izmeðu Perzijanaca i Bošnjaka, jer su i Bošnjaci prije nego su primili islam bili "sljedbenici Knjige", a svojim dualistièkim uèenjem zaratustrizam je najbliži bosanskom bogumilstvu.

Na mjestu Homeinijevog mezara narod je od dobrovoljnih priloga podigao prekrasnu džamiju, jednu od najraskošnijih koje sam vidio. Kada mi se pred oèima ukazala sva ta èarolija od šarenila sitno ispreplitanih vitica arabeski, prosto me je uhvatila tuga od tolike ljepote; samom sam se sebi èinio jadnim i nedostojnim tog silnog bogatstva koje se nudilo mom oku, poput onog junaka iz Mishiminog Zlatnog paviljona. Svaki kamen ovdje otvara svoju šarenu nutrinu, kao da je kakav plod što raste sa nekog sveprožimajuæeg svemirskog drveta. Ljepota koja zamara svojim beskrajnim prepletima. Na plavom svodu kupole pogled se gubi meðu valovitim izdancima raèvajuæih listova povezanih viticama u jedinstvenu melodiju. Kompozicija koja se cijela èuje odjednom; slika koja teèe u mnogim pravcima: stabljika svemira upletena u samu sebe, obavijena samom sobom. Ovdje je tako oèigledno da ovaj svijet nije jedini, te da je Uzvišeni Tvorac u poèetku imao sasvim drugaèije planove.

Zastajem još jednom, kao slijepac koji je iznenada progledao. Koliko je samo truda, napora i odricanja u tom mukotrpnom ponavljanju ukrasnih detalja na ispreplitanim stabljikama, u jedinstvenom skladu simetriènih oblika, ritmova i kontrasta; kao da je ljepota sama - otjelovljenje žrtve i samopregaranja, vjeène borbe sa samim sobom u težnji da se ovlada vlastitom beskonaènošæu, koja, kao da se objavljuje ništavilu, tami iz koje je sve stvoreno. Toliko promišljenosti i toliko bezazlenosti istovremeno u toj kaleidoskopskoj igri šarenila; toliko postojane nestalnosti. Vidim spiralno ovijene bregove rijeènih talasa, koji miruju, iako rijeka teèe preko njih. Otvoreni prstenovi rijeka ovijeni u putanje Sunca i Mjeseca, sa svjetlucavim safirom Svoda koji ih natkriljuje: teèni oganj krvi u plavim venama; i plavetnilo vode - otisak Neba u Zemlji po kojem se ono ogleda.

Dok mi pogled tako luta po zidnim ornamentima, i dok istovremeno osjeæam kako se u meni budi jedno novo, nepoznato, uzvišeno biæe, za trenutak mi se uèini kako sve sada vidim u jedinstvenom prepletu: samsaru, Big Bang, Mlijeèni put, koncentriène krugove Pakla, katove nebesa, harfove u kojima je Božija rijeè, zavojnicu molekula DNK, prvobitni bujon sa koacervatima, labirint, Arijadnin konac, yin i yang, Budin osmostruki put, mnoštvo Davidovih zvijezda kako izviru jedna iz druge, rotirajuæi kukasti krst, Mjeseèeve mijene, Solomonov peèat, sedmokraki svijeænjak, Drvo spoznaje dobra i zla, zmiju koja poprima oblik zvijezde repatice i pretvara se u sunèev toèak, mapu zvjezdanog kalendara kako se okreæe poput ruleta, oblake koji mijenjaju oblike...

Narednog dana upoznali smo starog allamu, jednog od petorice najviših duhovnih autoriteta u Iranu. Stari allama, okružen zidovima koji su od poda do stropa bili ispunjeni policama èvrsto pripijenih knjiga, na glavi je nosio crni turban, znak da je jedan od Poslanikovih potomaka. Njegove ruke odavale su smirenost istinskog Uèitelja. Zagledao se u diktafon na stoliæu ispred sebe i, uz èaj, mirno zapoèeo: "Onaj inžinjer koji je konstruisao ovaj kazetofon, morao je dati i uputstvo za upotrebu. Tako je i naš Tvorac nama dao uputstvo preko svojih poslanica". Dok je govorio, gledao me je ravno u oèi, tako da mi se sve vrijeme èinilo da taj èovjek, iako me prvi put vidi, potajno zna o meni i ono što ja od samog sebe krijem. Rijeèi koje je izgovarao odnosile su se naroèito na mene, pa tek onda i na ostale slušatelje. Njegov glas bio je glas brižnog roditelja. Cijelom svojom pojavom bio je to

(Lica, broj 1-2, Sarajevo, 2001)
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim