Džibo

Autor: Refik Lièina

U selu se opet pojavio Džibo Hota. To je jedan stari ludak iz Kladnice. Ima dugu riđu bradu, visok je, mršav, ali snažan. Govori se da u huji može iščupati iz korijena dvogodnu sadnicu.

Sišao je do Nurovog dućana, naručio bokal ljute. Ljdi koji su se onde zadesili napustili su stolove i klupe.

Džibo pije šutke dok ga rakija dobro ne omaje. Onda skine odjeću sa sebe i počne vikati i tući se pesnicama po prsima i po licu.
Nuro i njegovi sinovi navuku na dućan reze i kalpake pa i oni zdime kući. Kad mu nestane rakije, Džibo lupa po vratima, psuje i urliče, a seoska pseta zalaju u horu i naglo se smrkne i ogluhi, kao da u selu nema živih. Ne čuju se čak ni Muljovi junci, tovljenici, koji uvijek riču po sutonu, dok ih iz boksova gone na pojilo.

Kad dobro zamrkne, Džibo krene niz tavninu, traži neko svjetlo u blizini, ali sva su svjetla ugašena. Jedino, dole kod ćuprije, svijetli pendžeri Agatonove kuće. Agaton ne zna da je Džibo sišao u selo i kada se, onda, pojavi onamo, Pemba bježi prema Drvenoj ćupriji, a Agaton iznosi posifku žara u avliju, raspaljuje vatru i pristavlja kahvu. Džibo se dernja i progoni bijesove i hale koje su ga nenadno spopale. Agaton podiže s vatre zapaljenu cepanicu, vitla sa njom oko glave i viče: « Drž je Džibo, drž je Džibo, a, eto je tamo! Ih, što tohnuh ovu, posred glave!» I tako se pozadugo pravi kako ubija i baca u vatru te pogani i vragove, sve dok se Džibo ne umori i svali na zemlju. Agaton ga poji vodom iz đuguma i testija koje je Pemba obajala, i Džibo opet počne urlikati i skakati, zatim se previje i dugo povraća. Agaton mu steže čelo dlanovima i onda ga prenosi uz vatru. Džibo se umiri i vrati u pamet, pa kazuje Agatonu kud je bio i šta je radio. Usred priče zaspe. Agaton ga pokriva ponjavama i meće mu kaput ispod glave, zatim uzima fenjer i kreće u mrak da pronađe Pembu. Začuje se dozivanje i žamor iz mnogih avlija. Ljudi izlaze Agatonu u sretanje i pitaju je l se Džibo primirio i je l, uz sebe, još nekoga nagrdio. Agaton im priča šta je čuo. Seljani se bez riječi upućuju k njegovoj avliji, zagledaju Džiba i dove šapuću. Onda posijedaju oko vatre, piju kahvu i vijećaju koga će spremiti u Kladnicu da dojavi gdje je Džibo zanoćio i kakvu je štetu Šavčanima učinio...

I u sabah, narednoga dana, zahmili niz put volujska zaprega ispred koje ide nizak i temeljan mladić, kovrdžave i crvene kose, dok dvojica, ista takva, sjede među kanatima. Prvo svraćaju kod Nura u dućan i plaćaju zijan koji im je babo napravio a onda obrću prema Agatonu. Dok jedan od sinova razgovara s Agatonom, druga dvojica odvezuju oca, odnose ga na rukama i bacaju, poput vreće, u zapregu obloženu kuruznim talinkama.

sanoptikum
Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin