Bivolce

Autor: Refik Lièina

Pajaz Bronja ima sedam bivolica. Kamber Kuka ima tri bivolice i jednog bivola. Amir Kolašinac ima punu štalu a seljaci s desne obale rijeke Aje liše bivolica, druge stoke i nemaju.

Mursel ih nije imao do ove subote, a onda je otišao s Hamom u Štitare i kupio jednu. Ime joj je Sula, ima crnu, masnu i debelu kožu kao daždevnjaci i ima rogove, obrnute naopako, kao guvernali trkačkih bicikla.

Hame kaže da su bivolice muslimanski krmci. I zadijeva Draga Debeloga:

- Eto, Drago, i tu smo vas nadgornjali. Ovi su naši i viši i ljepši. Baška što se muzu.

- Vala muzu. Ali mi je ovaj nešto sumnjiv. O Mursele, raspita l´ se ti o gazdi, da ne bidne kakva rđa?

- Ne bi trebalo - kaže Mursel, ali zabrinuto gleda bivolicu dok je Hame voda kroz avliju da provjeri kako ide na ularu i hoće li na nekog od nas omahnuti glavom. Bivolica ide nesklatno i mučno, kao da je Hame vuče. Glavu drži posagnutu, kapci su joj otežali od krmelja i rojeva muha. Oči su joj mutne, namreškane, kao truhle šljive požegače. Ali mama kaže:

- Uh što ima lijepe oči. Samo su joj mnogo tužne.

- Ama prava ljepotica - viče Hame. - Tek kakva će biti kad je okupamo.

Bivolice se moraju svaki dan goniti na rijeku jer one vole da se kupaju. One su porijeklom iz Indije, a tamo je mnogo toplo pa one povazdan leže i hlade se u rijeci Gangu. One su tamo svete životinje. Jadne one, kaže mama, kad su došle ovdje! Ovim našim budalama nisu svete ni rođene majke.

Amirove bivolice uđu u Aju u jedanest sati i izađu u pet po podne. Leže u vodi i puhaju. Ako ih neko uznemiri, podivljaju, zamahuju glavurdama i onda jurnu i sve živo slome i prevrnu.

Murselova bivolica nije htjela da uđe u Aju. Kočila se uz obalu, mi smo je gurali, a ona se opirala i prednjim i stražnjim nogama. Hame je odsjekao jednu granu, klepio je nekoliko puta, ali ništa nije pomagalo. Mursel je tvrdio da je još rano i da je možda voda hladna, a Drago je skinuo kapu, češkao ćelu i kudio:

- Vala brate pogan i ovaj vaš krmak. Baš se mora u vodu tjerati? Ono, ima sala na tovare i kad šine ova zvizga...

- Pa, jes. A i zbog mlijeka, - kaže Hame. - Njihovo je mlijeko gusto kao maslo. I ako ga ne ohlade, sigurno bi proključalo i vime im nagrdilo.

- Vala masno, gledao sam kod Kambera... E nešto se, Hame, mislim...da se zagaca u vir i da se zamuti, dako uđe...

- Što da se zamuti?

- Tako, brate. Krmci vole glib i blato. Ne šalim se, bogami. I ako je iz Štitara, ona se nije imala đe kupati do u onim njihovim glibištima i lokvama. U Štitarima nema rijeke.

- Hajde da probamo - kaže Mursel, zavrćući nogavice.

Ušli smo svi u vir i mutili vodu. Onma se brzo zamutila i postala mrko-žuta.

Bivolica ipak nije htjela ući.

- Ovo je neki krmak nad krmcima - grdio je Drago. - Sa l´ što džabe okvasismo gaće. Ima l ko kresivo?

Onda su sjeli u hlad i pušili. Bivolica je stajala na obali. Ja sam prišao do nje i ona je okrenula glavu i tužno me pogledala. Imala je mama pravo. Oči su joj potamnele kao da će zaplakati. Počeo sam nešto da joj pričam i zašao sam u vodu i to iznad vira, u brzicu, kako bih joj pokazao da nije opasna. Kad sam bio usred maha, vidjeo sam, u repuhu s druge strane, jednu pseću lešinu. I odmah mi je bilo jasno. Bivolica je osjetila vonj lešine i zato se od vode izmicala. Vratio sam se na obalu, uzeo ular i krenuo polagano uz livadu. Ona je mirno krenula za mnom. Tako smo došli do onoga zagrađenog vira koji su Beci i Hame za kupanje nagradili. Vir se isplićao i moglo mu se prići s naše strane. Polako sam zagacao. Bivolica se malko snebivala i gledala u mene kao da me pita je l sigurno, a ja sam je počeo prskati. Ona je podigla glavu uvis, zatvorila oči i okrenula se nasatice kako bih joj plećke pokvasio. Aha, rekao sam ja, onda se moramo pomjeriti iz plićaka i zaći u dubinu. Kad smo došli na sredinu vira, bivolica se počela spuštati na zadnje noge, pa onda na prednje, i legla je u vir i samo je glavu držala nad vodom. Češkao sam je po čelu i prao joj uši i rogove, a onda sam čuo kako viče Mursel sa obale:

- Ubijedi l je, Hamza, ubijedi! E, svašta sam vidjeo u ovome mome vijeku, al da svaki hajvan voli ovo dijete e to, beli, nijesam. Sojno li je, mila majko. Valja ove rijeke.

- Valja, vala - rekao je Drago, a Hame se smijuljio, gađao me sušinom i šljunkom, pa se bivolica uplašila i stala se podizati.

- Neka Hame! - vikao je Drago. - Neka, Hame, podiže je, đavo te odnio.

Ali Hame nije prestajao.

sanoptikum
Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin