Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Prièa o svicima - Bosnjaci

Prièa o svicima

Autor: Refik Lièina

 

1.

U pozni sumrak, kad zraka utamni i dobije boju prezrelih kupina, zasvijetli u polju prvi svitac. Ko ga opazi, taj mu se raduje.

- "Pao je negdje prvi snop" - kaže Hame.

- "Poèela je žnjetva u Misiru" - tvrdi stari Ahmo, a kada ga neko pita gdje mu je taj Misir, on raširi oèi a nabora lice, pa opsuje: "Lom vrat, dalavero, baš æu tebi kazat ðe je Misir lijepi". Zato ga svi zovu Ahmo Misir. Pemba veli da su svici fenjerèiæi koje nose vile kada idu na moèila da udave Draga Debeloga i ukoèe kamen vodenièki. Drago im se zamjerio jer po selu prièa da ljubavi s njima i da ih hrani ko krmaèe, užeglom prekrupom i tricama.

Jednog akšama svrnuo je kod nas Kamber Kuka. Veèe je bilo vedro i toplo, pa smo sjeli u avliju. Njive jeèma i pšenice, pod avlijom, gorjele su zapaljene rojevima svitaca.

- E, veseli muhadžiri - uzdahnuo je Kamber - a evo ih, stižu, da obiðu žita.

Beci ga je pogledao èudno, kao da je htio nešto da ga pita, ali ga nije ništa upitao. Ja sam gledao kuda Kamber gleda.

- Misliš, svici? - pitao sam.

- Te jes, oni.

- Što ih zoveš muhadžiri?

- Hvala vi na besjedi i na kahvi - reèe Kamber i diže se. - De, da idem, kuæa mi je blizu šume, hoæe mi je neko ugrabiti...

I onda se zaputio preko polja.

- Šta mu bi? - pitao sam Becija. - Što mi nije rekao?

- Šta ti nije rekao?

- Ono o svicima.

- Ah, pusti Kambera, Bog zna šta bi nakitio. Njegova je mašta žešæa od Azine. Ti znaš da su svici insekti koji imaju specijalne æelije na donjem dijelu tijela i one, te æelije, sadrže jednu materiju, po imenu luciferin, koja svijetli kako bi se lakše mužjak i ženka u tami pronašli...

- Ne pitam te to. Pitam zašto ih zovu muhadžiri?

- Šta ja znam. Seoske prièe i predanja. Oni ni jednu životinju ne nazivaju pravim imenom. Pauk im je putnik, lasica im je nevjestica, krtica im je zemanac, a eto, svici su im muhadžiri.

- Šta su muhadžiri?

- Ljudi, brate. Ljudi koji su iz ovih u druge krajeve otišli. To je bilo davno. Te seobe, mislim. Ljudi su uvijek u pokretu i lutaju od jednoga do drugoga mjesta, pokrajine, države, kontinenta. I uvijek æe to èiniti.

Ništa, mislio sam, pitaæu Mursela.

 

2.

Sreo sam ga kod izvora, kad sam Nonu pojio. Brao je liske divlje nane i krastio mlado granje za lisnike. Nije htio ništa da mi prièa o svicima.

- Kleta starost. Pamet mi je ishlapela. Eto, ne znam je li juèe bila srijeda il èetvrtak. Šta veliš, èetvrtak?

Ja sam uhvatio nekoliko svitaca, nareðao ih na dlan i rekao:

- Sad æu da ih ubijem. Sad æu stegnut prste u pesnicu.

- Nemoj, jadan, grehota je! Ništa ti nijesu uradili.

- Hoæeš li mi onda reæi zašto se zovu muhadžiri?

- Ne ja, beli.

- E sad æu ih ubiti.

- Ubij, silo, ubij...

Nisam ih mogao ubiti. Pustio sam da odlete. I oni su poletjeli, osim jednog. Jedan je ostao na mom dlanu.

Nisam htio da se vratim kuæi sa Murselom. On je jarad potjerao kroz šumarak, a ja Nonu uz ledinu. I onda sam hitao i hitao, kako me ne bi sustigao. Ali me je stigao kod jabuke ðule, jer je Nona bila steona i teško je išla uz padinu.

- Ne ljuti se, more, da ti babo èuje šta zborimo, beli bi me rezil uèinio. Ama ne ljuti se, kuæo lijepa ...

Sjeli smo uz ivicu njive da se odmorimo i gledali kako se nad žitom pale i gase pozni svici. I Mursel mi je poèeo prièati. Muhadžiri su živjeli u Šavcima sve dok ih nisu vlasti protjerale u tuðinu. Njihove kuæe i imanja podijelili su ljudima koje su dovukli sa planina Golije i Rogozne.

Šavèani su veremili u svijetu i molili vlasti da ih vrati, ali su molili uzaludno. I onda su pomrli od tuge. I kada su pomrli, došli su u dženet, ali su i dalje bili tužni. Bog se tome zaèudio. Pitao ih je zašto su tužni na tom mjestu gdje su svi drugi sretni i veseli. Zar im se ne sviðaju dženetske bašèe, izvori i voæke i dženetska žita i pašnjaci? Muhadžiri su odgovarali da im se sviðaju ali da im srca èeznu za izvorima, voækama i žitom koje su u Šavcima ostavili. I tu bi se zaplakali. Bogu je taj plaè dosadio. Dobro, rekao je, uèiniæu da jednu heftu u godini provedete na tim vašim imanjima. Birajte doba kad želite iæi na viðenje i birajte sura u koja æu vas prometnuti. I muhadžiri su odabrali ljeto kada prva žita dozrijevaju i odabrali su sure svitaca kako bi mogli putovati noæu i sami sebi osvijetliti pute. I Bog im je uslišio želju i oni dolaze svakog ljeta i Šavèani se tome dolasku raduju.

 

3.

Gledao sam svica na mom dlanu.

- Šta ti, onda èekaš? Leti! Gledaj, Mursele, samo što se nije ugasio.

- Velike je pute prevalio, zar se umorio. Spusti ga u travu pa hajdemo, omrkosmo prièajuæi.

Nisam ga spustio u travu. Nad travom su, buèni kao bombarderi, kružili gundelji i ako bih ga spustio, oni bi ga ubili. Spustiæu ga na terasu. Tu nema gundelja i sem toga odande se vide žita i ne mora da leti i da svijetli kako bi ih video. Ali on je poèeo da hmili i dlan me je zasvrbeo i ja sam ga metnuo na drugi i on mi se probudio. Raširio krilca, snažno zasvijetleo.

- Sad æe da poleti - rekao sam. I èekao. On je samo zujao krilcima, kao da ih oštri i fenjerèiæ mu se palio i gasio. A onda je krenuo uz kažiprst, došao do vrha, pa se opet vratio na sredinu dlana, preklopio krilca i fenjerèiæ ugasio.

- Gle, Mursele, ovaj zaspa. Baš je blesav, što ne spava danju? Bolje mu je bilo da nadlijeæe svoju kuæu i imanje pa da poslije, u dženetu, ne kuka i veremi.

- Šta znam, rode. More bit da se tebi više uželio...

- Meni?

- Ne umije da se kaže. More bit je neko od tvoje rodbine. Eto, svezo ti se za dlan, za drugo ne haje...Ih, kako se izvrnuo. Ko vaktile Arslan. E, veseli, Arslan. Lego bi ti on na guvno, zadrijemao i dok ne bi zapuhalo i snijeg pao do koljena, ne bi Arslan brkom pomjerio.

- Koji Arslan?

- Kako koji? On ti doðe... šta vam ono Arslan doðe... Pa, jah, blizu... Šta je Mujo tvome babu?

- Brat. I to mlaði.

- I mlaði i bolji. Ovaj je Arslan brat tvom djedu. Da l bijaše mlaði, da l stariji, jadi me znali ako znam.

- I njega su, znaèi, najurili.

- Pogane je muke on vidjeo. Piso mi je crnjan iz Pendika 1. Izbismo li ovo na Dvoglave. Izbismo, dina mi.

- A gdje je živio. U tome Pendiku?

- Baš se siti naprièasmo. Mirne krave, aman jarabi! Bješe li joj ime Nona? Ide ti za stopom, baš ko pašèe. Namini se sutra, ako kiša ne udari. Da beremo onu trešnju kod starih kotara...

I zatim je okrenuo niz ornicu, a ja pravo.

Ugnao sam Nonu, utjerao jarad u košaru.

Terasa je bila prazna, svjetlo u hodniku ugašeno. Gorjelo je kod Becija. Ušao sam u njegovu sobu. On je sjedeo uz policu i listao jednu staru, trošnu knjigu.

- Gdje je mama? - pitao sam.

- Ti si, stari. Tu je negdje, s Pembom.

Sjeo sam na pod, ispružio dlan i èekao. Svitac se odmah probudio, zamsio nožicama i sa onim prednjim opipao tepih. Nije mu se svidjeo. Stajao je na ivici prsta i gledao.

- Cvikaš, cvikaš - rekao sam.

- Molim? - rekao je Beci.

- Kažem njemu. Ne smije da siðe.

- Šta da siðe? Ko da siðe?

- Ovaj moj muhadžir.

- A?

- Našao sam ga kod izvora. Došao je izdaleka, pa se umorio...

Beci je ustao. Krenuo je k meni, pa zastao.

sanoptikum
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim