Rad i dar

Autor: Enes Haliloviæ

Nekada, davno, prije no što su ljudi pisali, živjela neka ljepotica, princeza, i odbila je mnoge prosce. Ta princeza, kaže priča, nije rođena no je s neba spuštena među ljude.

Rekla je da će razmišljati samo o proscima koji joj daju neku biljku, a srećnome će, osim ljepote svoje, otkriti jednu tajnu kao bračni poklon.

I osta princeza, godinama, neljubljena.

Pročuo se njen zavjet i pohrliše mnogi noseći razne cvjetove i biljke. Birali su bilje čudnih i opojnih mirisa i latice svakakvih boja i šara, ukrštali žita, kalemili grančice na razne stabljike i brali cvjetove iz krša što su pobodeni u nebo iznad oblaka, ali se nebeska princeza samo smiješila pred njihovim poklonima i ostajala neljubljena.

Svi odbijeni prosci zborili su poslije da je to princezin hir i da će, ako dovijek ne ostane sama, uzeti nekog što je lud ko i ona.

Neki mladić ugleda jednom, slučajno, princezu; bijaše zagazio na brvno da pređe rijeku i zanese se kad je ugleda s druge strane te pade. U padu se mladić uhvati za granu, ali se ona slomi i zajedno s njim pade u vodu. Ponese rijeka mladića i granu žalosne vrbe. Princeza potrča nizvodno. Dozivala je mladića, sustiže ga; on pruži granu, princeza je prihvati, i izvuče ga na obalu.

"Prosi me, ako me želiš", reče princeza.

Iznenadi se mladić, zagleda se u granu koju princeza držaše u ruci te je zaprosti. Pristade princeza da se uda.

Mladoženja upita mladu za silne cvjetove i kaleme koje joj mnogi prosci donosiše, a princeza reče da nije gledala šta daju, no kako daju.

Onda princeza dade poklon mladoženji: klin i glinenu ploču, i pokaza mu slova koje je donijela s neba. Mladoženja, od tog dana, postade pisac i požive uz mladu, stalno se sjećajući da je slučajno sreo, a ona uvijek pominjaše da je dobila biljku kako od nikog nije.

Od njihove su krvi svi pisci.

I ostalo je, od tada, da pisci pišu samo kad moraju - kao što je mladić pružio granu da bi ostao živ. I svi su pisci, to je poznato, zaneseni, jer se mladić zaneo pred ljepotom princeze, a i tužni su, jer je mladić dao granu žalosne vrbe.

A svi ostali ljudi na zemlji, potomci su odbijenih prosaca.

 

Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin