Za ljubav nikad nije kasno
Ni kada se slični
Više bave sobom
Što je najteže
Kad se nagomilaju godine.

Čovjek iz kuće pored Lima
Stalno kraj nje dolazi
U sumrak iz prikrajka
I nekud otiče.

Njegov glas ne trese planine
Zubi mu se ne bijele
Na licu mu dosta staza
I po koji trn.

On nije zaboravio da voli
Ni na ljubav da čeka
Godine mu ne daju
Ima ih dosta
Što bogate iskustvo.

U njegovom imenu rijeka
Sa muškim imenom
Ne da on svoje godine i želje
Hoće da proživi u ljepoti.

Mladost je za njega neuništiva
Njegovi vršnjaci
Traže lijeka da vidaju život
A on utjehu
U tjelesnoj strasti