Aferim brate, prijatelju druže
Aferim što se ne dade
Da ti sude i uzimaju mjere
Njihovim kantarima
Da ti u mrkloj noći svijetle
Samo dotrajalim bakljama
Kada mjeseca i zvijezda
Ima u izobilju.

Još samo da te unište
Ali ne do kraja
Da ti ostave malo zraka
U konzervi i škrgama
Da se nemaš gdje okrenuti
Već da gledaš očima
Pustinjaka i skitnice.

Nikad više da se vratiš u zavičaj
I prepošnaš prijatelje
Stalno da slušaš šapat
I tupe otkucaje srca.
Treba još dosta sa kažeš
Ustima punim čežnje.

Pomisliš da si samo zrnce u prašini
Ali puno srebra i zlata
Što se prelama u rosi
Bolje da znaju sada ko si.

Po tvojoj rijeci uspomena
Još će ploviti brodovi
I barke od sjećanja.
Ne mogu te iznova mrzjeti
Obavezno pričuvaj svoj karavan
A korijene ne sakrivaj
U prašini prošlosti.

Ne savijaj se pred naletima jetra
Osjećanja ne otkrivaj svakome
Zadovoljno se smješkaj
I posmatraj okolinu
Ne govori preglasno
Kad imaš još mnogo
Tajni kazati.