Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Manja i Zulumæar - Bosnjaci

Manja i Zulumæar

Autor: Zaim Azemoviæ

 

- Mrziš li sada Ljutviju?

- Ne, ne mrzim - i zazinu još nešto da kaže.

- Ožednio sam - reèe pridošlica. 

Manja izaðe iz sobe. ''Ljubièice" - šapnuh u sebi. Zagledah se u ruke, odakle mi ta rijeè. Od prisutnih je niko ne izgovori, nije iz sjeæanja. Naposljetku, ugledah prslotinu stakla na pendžeru, oblijepljenu parèetom novine. Sa nje sam proèitao tu rijeè. Pogledom preðoh po sobi, po prostrtom æilimu i jastucima zastrtim ivicom sobe, posijedali svojte, roðaci i komšije, sa kojih su titrale boje.

- Lak klas ove godine - reèe domaæin.

Manja otvori vrata i uðe. Voda joj se presipala preko ivice èaše po ruci:

- Ne, ne mrzim - ponovi, iako bijasmo u drugi razgovor zašli.

- Koga, Manjo? Ha, Ljutviju?!

Kamen te ubio, ti nikoga ne mrziš. Manja sjede. Snebivljivo poèe da zaviruje u dlanove, ucrnjele i natekle od pšeniènih vlati koje je danas halovito predohvaæala i žnjela, rukohvatima po njivi pisala prièu o sudbini svoga života. Gore, preko èela, gdje je briga kao olovkom izvukla prerano dvije crte bora, narastale su kapi znoja, koje su se slivale i stapale sa suzama.

- Da mi je da zaredim, svim djevojkama amanet da uèinim da se za pijanice ne udaju.

- Neka toga, Manjo - reèe joj otac.

Ona poveza zaplamtjelo èelo mahramom.

- Idi, Manjo, u drugu sobu, isplaèi se - reèe joj majka.

Gledao sam kroz prozor. Preko njive gonili su se talasi žita i sjenke oblaka. Još mi je u ušima brujala Manjina prièa, od koje smo svi zaæutali kao da nas je rijeèima kao teškim kamenjem izranjavila po duši:

- Ham, ham.

- Šta hoæeš tu, Manjo?

Manja zatrese pseæim lancem kojim je bila svezana za stablo kruške. Susjetka koja je bila pošla na jutarnju mužu stajala je pored Manje sa èuðenjem, držeæi štruglju u ruci. Spusti štruglju i kao da se okameni.

- Proði - reèe joj tiho Manja. - Ljutvija me ovdje svezao.

Gore, na staklu prozora kuæe, Ljutvija lupnu rukom o æerèivo, daje joj znak da laje.

- Ham, ham.

Manja skupi šaku vlati, povali je u njivu i jedna krupna suza otkide joj se sa brade:

- Obeæala sam mu se ka' djevojka i osam godina sam ga èekala, dok je došao iz zatvora, i pošla za njim, bez pristanka roditelja, u to daleko peštersko selo.

- Šta, bio je i u zatvoru?

- Jeste, za neke ratne krivice je odgovarao... Jednom mi reèe: Hajde da te vodim u rod. Prešli smo jedno selo i došli do rijeke, kad on meni: - Manjo, svlaèi se! - Kako svlaèi, jesi li trijezan? - Svlaèi se kad nareðujem, pištoljem æu... Ja svukoh bluzu. - I džemper - reèe. - I dimije! - naredi. - Sve on to smotulja u zavežljaj, ðipi na konja i zamaèe u granje. Ostadoh samo u spavaæici. Kukavica ja ako me ko vidi! Bosa zaðoh u šumu dalje, dalje od puta. Stidjela sam se od drveæa, kao da je pružalo dugaèke lisnate ruke prema meni. Mislila sam: do mraka æu èekati, pa onda da se vratim. Vazdan sam strepjela da me èobani ne naðu. Kroz granje gledala sam nebo i èudila se svojoj sudbini, ali se ni jednom u meni nije zaèela misao o osveti. U sumrak krenuh muževljevoj kuæi, kada preda mnom, panj se pomaèe... ''Ljutvija''! Znam da sam utonula u dublji mrak od njegovih udaraca i prije nego sam pala u nesvijest, èula sam njegove rijeèi: „Ne dolazi mi više kuæi". Stigla sam teturajuæi do njegove kuæe. "Ne smijem unutra". Zgrèila se za plotom, kad Ljutvijin otac, svekar mi, izaðe iz kuæe, doðe do ograde gdje sam se šæuæurila. Mokri...

- Koja si ti to tu? - saže se on preko ograde.

- Ja, adžo.

- Šta æeš tu?

- Izagnao me Ljutvija.

- Hajde sa mnom unutra.

Kad uðoh u sobu, pri svjetlosti lampe tek vidjeh da mi je krv tekla niz prsa i pokušah noktima rumene ljuspe sa odjeæe da odvajam. Lutvija je ležao u krevetu, poturivši dlanove pod zatiljak, a laktove ljuljajuæi iznad glave. Kad mu otac izaðe iz sobe, reèe:

- Šta, ti se opet vratila... Opet æu te ja... Doði ovamo! Svlaèi se! Lezi ovdje! Svu noæ laj na lampu!

Bošnjaèka rijeè 11-12, str. 12, 13
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim