Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Rijeèi i njihovo ruho - Bosnjaci

Rijeèi i njihovo ruho

Autor: Fatima Pelesiæ Muminoviæ

 

Pod istim nebom, reklo bi se u sliènim uvjetima života, razlièito se manifestira snaga duha, neke zapljusne kao talas, drugima tek dašak vjetra zalahori, mnogima ustajalost zraka èini nejasnim i vlastiti vidokrug. A stoljeæa prolaze, neka kao karavane pune raznih dragocjenosti, teško steèenih ili preuzetih, otetih, ili praznih sepeta, èiji hamali s naporom sanjaju minimum dovoljan za opstanak, svako praæeno ehom bola. Imenicu pripisujemo muškom rodu, iako muškarcu nije dato da ikad iskusi najveæu bol. Kakav paradoks?! Zato ga tako lahko prireðuje pokoljenjima koja žena u grèu svoga biæa donosi na svijet. Svi naši nesporazumi su zemaljski, da ne kažem prizemni, prokleto sebièni, stupidni u krajnjem sluèaju. Nebo je zajednièka kapa pod kojom s drugim biæima ide i èovjek, spreman da sve što vidi na zemlji, biljke, životinje, podredi svojim zahtjevima, svom egu, on koga razum i djelimièno jezik dijele od drugih biæa, a ponekad je ta ''èiza tanka". Poèev od jezika, mišljenja, vjere, nade, obièaja, tradicije, èovjek nastoji biti originalan, a opet nalik svakom drugom èovjeku koji jednako diše, a drugaèije misli.

Samo mali osvrt na povijest bliskog prostora, jedan banalan primjer, uvjerit æe nas u ljepotu razlièitog: nikad se nisu jednako oblaèile djevojke na selima Pešteri, nego je svaka željela da bude posebna, na /glasu/, da se „namešæi po svom naumu" i pokaže na teferièima. U Bosni su se nosile bosanske kratke dimije koje su se u Sandžaku nazivale tumajlije, za polovinu platna manje. Taj mali detalj istièe potrebu èovjekovu da stvara nešto novo, da teži tipiènom, originalnom. Ne zanemarimo da su druge razlike, u konfesionalnom, nacionalnom pogledu, ili po porijeklu, uvijek obilježene posebnim znakom. Naravno, ovome su prethodila vremena domaæe radinosti kad se sve od kape do èarape, i još k tomu, opanka, pravilo u vlastitom domu, a k tomu još i vrijeme kad se ljeti hodalo boso. Plitko je ljudsko pamæenje, èim tegobe smijeni ''lasniji život". Posebne promjene dolazile su silom, naletima osvajaèa koji su najjaèe udarali na duhovno biæe èovjeka, koje se samo naizgled njima povinovalo, u istinskoj težnji da saèuva autohtonost svog naèina življenja. Primjera radi, da spomenem najveæeg slovenskog pjesnika Franca Prešerna, koji je najljepše slovenske sonete ispjevao na njemaèkom jeziku, a kasnije prevodio na ''slovensko besedo". Jezici su se uvijek preplitali, kao momaèki i djevojaèki pogledi, ostavljali tragove, nekad jasne, èešæe tajanstvene i zagonetne, pa ko bi se našao da odvoji gdje se koja rijeè iz kojeg jezika, odomaæila u drugom jeziku. Ko zna, ko je koga begenisao: ili taj ''tuði" jezik baš tu rijeè, ili se ona tu smjestila, ustolièila kao da je odvajkada.


Ni iste rijeèi, ne znaèe isto.


Kod toliko problema kojima je izloženo biæe ovovjekog èovjeka, kome pada na pamet da razmišlja o rijeèima, da vodi raèuna kako ih upotrebljava, da drži do njih kao važnih arbitara u komunikaciji, kad se sve manje èovjek veže za rijeè, kad se jedva gdje ispoštuje data rijeè. A rijeè i razum èine èovjeka drugaèijim od ostalih biæa na zemlji. Samo oni koji se naðu u poziciji èina da polože rijeè umjesto kapare, novca, kako su èinili naši pradjedovi, mogu naslutiti težinu i važnost rijeèi, a uz nju dimenziju širine ljudske duše. Rijeè stiže tamo gdje èovjek ne uspijeva uvijek, ona je poput odjeka glasa, ponekad moæna da naseli neki prostor ili ispuni prazninu, da nas zbuni otkud se tu našla u novom ruhu, raskomotila i odomaæila. Naravno, ko bi rekao da je engleska rijeè ''fine" u stvari sada postala naša rijeè ''fino". Nama je jasno da je to nešto lijepo, krasno, a Englez je više ni ne prepoznaje kao svoju rijeè. Pa i druga rijeè koju èesto èujemo kao zamjenu za rijeè ''obraz" - face, isto je engleska, ali mi je èitamo onako kako je napisana, a ne kako to Englez izgovara - ''fejs". Tako se i rijeèi u našim slavenskim jezicima sretnu, uzmu ispod ruke, uvežu, pa za njima ostane trag koji nas tjera da razmišljamo o rijeèima. Misliti o rijeèima, o jeziku, znaèi tragati o nama samima, korijenima, etnosu, htjeti uz miris davnih vremena osjetiti dah sliènog, željenog. Oni koji na to najviše polažu pravo, struènjaci jezika, ponekad unose zabune, zablude, zamke, sebièno svojatajuæi rijeèi i jezik. Najradije bi omeðili i uspostavili granice jezika i ne bi dopustili ni jednoj rijeèi da bude nazucnuta drugaèije, nego kako se tu i tu kaže. Ali, rijeèi su nevidljive, nose se kao tajne misli, skrivaju, prelaze iz mjesta u mjesto, preoblaèe, skidaju staro pa navlaèe novo ruho, ne daju se prisvojiti, nego bi kao i novac da su što šire u upotrebi. Pogledajmo znaèenje glagola ''brisati" koji je sinonim za glagol ''mesti", pa ga okrenimo s raznih strana da vidimo šta nam kaže lice, a šta nalièje. Vidjeæemo da razlièiti glagoli imaju isto znaèenje. Evo, opet jednog dijaloga iz koga æemo najbolje shvatiti o èemu raspravljaju momak i djevojka (mada to samo Bog zna šta to dvoje mladih govore kad æute (osjeæaju jedno za drugo) ili kad šute, ne govore, a razumiju se).

Djevojka: - Moja snaha, Bosanka, kaže: „Trebamo pomesti sobu" ili „pomesti avliju", uzme brezovaèu metlu i poène skupljati lišæe, a ja se ibretim njenom govoru.

Momak: - U Sandžaku se umjesto glagola „mesti" upotrebljava glagol „brisati" - brisati sobu /metlom/, obrisati avliju /metlom/, brisati staklo, sudove /krpom/.

Djevojka: - Ali postoji glagol „mesti" i znaèi sasvim nešto drugo: „mesti mlijeko u stapu" da bi se dobio maslac - metanica; E nema ništa ljepše od metanice u krajici topla hljeba, kako poetièno stihovima kazuje pjesnikinja Izeta Radetinac.

"

Bošnjaèka rijeè 11-12, str. 74, 75, 76
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim