Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Lopovska prièa - Bosnjaci

Lopovska prièa

Autor: Enes Haliloviæ

 

   Sinan iz fabrike, što je odmotavo rolne pucvala, pratio ženu kod tašte na konak. Stara Sinanova tašta, drem, a hripa - hoæe drob da istjera. Dobro je Sinanova žena Mihrija gledala svoju majku, ko sve što hoæe svoje dijete. Što skuhaj ruèak za svoje roblje, otrèi kod majke da njoj nešto pristavi, to ti je Sinanovica bila: namiri kod kuæe pa kod majke, ko oko stare žene, posla ima, a snahe je ne gledaju, ni briga im nije, a žena sama i nemoæna, stara. Jedno je svoje roblje, a tuðina je drugo. Tuða ruka svrab ne èeše. Ne znam koja se to snaha savila oko svekrve! Gledala je Mihrija majku, seir da ostaneš. Kad majci doðe teško, Mihrija bdi pokraj nje po cijelu noæ - oka ne sklapa. Što ljekari prepišu Sinan bi tašti kupio, a valha i Mihrija je nosila i rukom i kesom. Titovina bila, i plate i krediti, asli, ta majka Mihrijina je penziju unuèadima dijelila, kad je obiðu, a lijekovi su joj bili od Sinana i kæerke joj Mihrije. Sinovi joj valha ni po tablete kupili nisu, demek nemaju, zidaju vikendice, u dugove, ada, od žena nisu smjeli ruku u džep da stave.
   Sinan, valja pravo, nikad nije ženi nazucnuo što ide kod majke i što nosi, jok ada. Dvoje djece veæ poraslo - nisu bila muftaèna da se Sinan il Mihrija vrte oko njih.

"Valha jedva diše majka, sal što je živa" - reèe tad Mihrija Sinanu. I još reèe da djeci podgrije æuftad za veèeru, a ona æe zvat telefonom da probudi starijega sina za u školu. I pade noæ, a djeca pojedoše æuftad i legoše. Iza ponoæi, lopovi uðoše u Sinanovu garažu pred kuæom i ukradoše èetiri vreæe cementa. Pozva ga komšija i Sinan izletje vitlajuæi èekiæem, ali bi kasno - veæ su bijahu pobjegli. Natuèe Sinan kondre i potrèa niz ulicu, za linijom cementa što je sipio iz vreæa. Cement ga odvede ka groblju. Znao je Sinan da vjekovima tamo, na Gazilaru, punom smrti i glasova i èuda, lopovi dijele plijen. Sinan se sage i sakri iza jednog nišana koji se presijavao na mjeseèini. Omer Dreševiæ, to ime je upamtio, galiba. Pa iza nišana na kome pisaše Vejsel Muriæ. Pa iza nišana pod kojim leži Selveta Ðerekarac. Smirio je dah Sinan iz fabrike što je osam sati dnevno odmotavo rolne pucvala. Ugleda i nišan Velida Mavriæa kome je bio na dženazi.

"Evo osam godina kako je prošlo" - pomisli Sinan. A možda sve i nije bilo tako il ovako: ide Sinan pokraj bijelih nišana s kojih èita imena crnim slovima ispisana. Koraèa po betonu, jer bi zašuškala trava. Zakaèi Sinan, u jedan mah, rukom neku ružu i zabi mu se trn u prst. Tad zaèu dah ljudski. Lijevo. Tiho, kraj Mejre Bihorac i èovjeka joj Nusreta, pa pored sina im Elvisa, pa pravo kraj Dževada Škrijelja, tu su, iza onoga nišana, dišu iza Nezira Hasanoviæa roðenog 1908. koji preseli na ahiret 1987. godine. Ispravi se Sinan i pruži par koraka te se nagnu preko nišana koji podigoše zahvalna djeca. I ugleda ženu svoju Mihriju kako otvara usta i pušta uzdah, a muško tijelo koprca joj se izmeðu nogu. Sinanu pade èekiæ na beton, a muškarac vrisnu i jedva se Mihrija izvuèe ispod onolikog èovjeka, udrvenèenog. Sinan gleda, otvorio usta, a muškarac podiže glavu, i opet vrisnu. Mihrija rijeè ne reèe no navuèe suknju, a dolje sa druma zaèuše se koraci.

"Lopovi! Eno ih!" - viknu Sinan i potrèa ka drumu. Krenu i Mihrija, a ljubavnik onaj, preblijedio, opet vrisnu pa, napokon, navuèe pantalone - skoro da je poštetio pamet u strahu i èudu. Sinan ode svojoj kuæi, a Mihrija svojoj majci. Sutradan se èulo po èaršiji da je Sinanov cement pronaðen na groblju Gazilar. Mihrija se vratila kuæi, a komšije joj, pred kapijom, isprièaše o kraði.

I danas je Mihrija tu, živi sa Sinanom, ko da je muha nije peèila. Neki vele da Sinan nije htio da siroti djecu, pa zato nije otjero ženu. Neki, jok: vele da mu je Mihrija rekla kako groblje ni vidjela nije! To su se Sinanu ðavoli prièinili.

Hodi znadi kome da vjeruješ?
Majka Mihrjina još nije dušu ispustila, a lopovi su prièu raširili po èaršiji.

 

 

Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim