Jednom upitaše ljudi učevnog Smaila šta može biti to što su nosili nekog mejta koji bijaše toliko težak te ne pamte da su težeg nosili. Oznojili se ljudi i odrli od tereta: težak na tabutu mejt, a bio čovjek srednjeg rasta, a ni debeo, ni mršav.

"Možda je pun sevapa", reče Smail.

Ču narod za ovu čudnu dženazu i opričaše se ove Smailove riječi i svi rekoše - blago onom čovjeku.

Prođe neko vrijeme, i stigoše isti oni ljudi - bili na nekoj dženazi, pa dolaze ljuti na mrtvog, psuju i kažu Smailu da su nosili mejta koji bijaše lak kao pero: ni osjetili nisu da ga ima na tabutu, a bio je, kažu, čovjek srednjeg rasta, ni debeo, ni mršav.

"Možda nema grijeha", reče Smail.