Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Dug zavièaju - Bosnjaci

Dug zavièaju

Autor: Zaim Azemoviæ

 

"Dug zavièaju? Niko nije birao svoje mjesto roðenja, roditelje i ime kojim æe ga zvati. Pao mi je udio u redu življenja da se rodim u ovom siromašnom i zabaèenom kraju, da mi ova njegova brda budu zavièajna ljubav. Nije mi žao i ne stidim se svoga mjesta roðenja. Treba mu vratiti dug za dati život. Ako i ja pobjegnem od svojih zemljaka, užasnut njihovom nepismenošæu i siromaštvom, ko je onda obavezniji od mene da ih više voli i ostane meðu njima?", mislio je uèitelj Dino dok je sjedio na ledini pored puta, na planini Rujištima da se odmori od napornog pješaèenja. Pored uèitelja je sjedio školski kurir Arslan držeæi za uzdu konja, koji je ršteæi zubima èupkao oštru travu pored puta. Kurir je sašao iz sela Selišta da u gradiæu Trgovištu sretne novog uèitelja i na konju mu iznese posteljinu i druge najpreèe stvari.

Dan je bio septembarski, vedar, sunce blago, putevi suhi i glina na njima utabana. Pored puta, koji je prvo išao paralelno uz rijeku pa se zatim peo i spuštao uz brda i niz brda, razgorijevale su se na granama listopadnog drveæa jarke boje rane jeseni. Sa naspramnih visokih i sniježnih vrhova Hajle, èiji sniježnici ni ljeti ne kopne, uèitelja po vrelom licu ošinu studen vjetar, donese miris iglica jela, majèine dušice, jeremièka... Zahuèaše oko njega potmulo na vjetru vrhovi borova sa oklembešenim granama na kojima su visile kao prsti oble, kafene, krljuštave šišarke. Neko nejasno osjeæanje vjeènosti i zaustavljenog vremena u prirodi obuze uèitelja. Kao da se rasplinu sav u pogledu koji sa ove visine rascijepi vidike i planine mu doðoše blizu, da bi ih skoro rukom za kapuljaèu dohvatio. I tamo gdje utne pogled u razmak izmeðu vrhova, opet ga sa veæe daljine sretne modrina Mokre gore, tigrova koèa Komova, oblina Golije i zelenilo Huma.

Jedino na sjevernoj strani vidik se razliva u površ Pešteri. Ibar je razgranao svoje pritoke uz svaku dolinicu, kojim æe pokupiti kišne kapi i potoke da bi ojaèao svoju maticu kojom od iskoni testera i širi svoj prolazak meðu klisurama... Tada uèitelja prenu glas kurira Arslana:

"Eno, ono je Selište, pošto ranije nijesi bio u njemu."

Uèitelj se okrenu i vide ispruženi kažiprst na kurirovaj ruci i u pravcu kurirovog nišanjenja grupicu kuæa u naspramnoj strani planine, kao okaèene o strminu, leðima okrenute sjeveru, prozorima ka jugu. Na brdašcima i u dolinama su se žutjele zakrpe njiva sa strništima požnjevenoga jeèma i klasjem nepožnjevenoga ovsa. Meðama seoskih imanja su se rujile krošnje samoniklih krušaka i trešanja, a poviše sela se sivio èivor utrina obrastao klekama i papražjem, poviše kojih je ka vrhu planine nastajao predio èetinarskih šuma, kojima je kao zelenom maramom bilo zabraðeno lice sela.

U duši uèitelja zapoèeæe prepirku misli o zavièajnoj ljubavi suoèene sa ovim od puteva i gradova zabaèenim krajem i odricanjima koje æe tražiti življenje i rad u njemu:

"Hoæeš Ii zavièaj? Evo ti zavièaj. Poslije siromašnog ðakovanja, noæi probdjevenih nad knjigama u hladnim i tijesnim novopazarskim sobicama, odlazak u najzabaèenije selendre Sandžaka gdje nema pismenih ljudi, roditelji neæe da dalju djecu u školu, žene se kriju od muških pogleda, meðu mještanima su èeste tuèe i svaðe. Škole su stare i oronule; u selima nema prodavnica niti su elektrificirana, a najbliži gradiæi su udaljeni èetiri i više sati hoda, a do njih se može saæi samo pjeke ili na konju..."

"Zavièaj nijesu samo zapamæeni vidici, èije obline možeš uvijek napamet i u dalekom kraju prstom ispred sebe po vazduhu izvuæi, gdje znaš kakvo æe cvijeæe u proljeæe na livadama izniæi i kakvo sjeme pod busikama spava zimi, gdje si zapamtio svaku granu drveæa oko rodne kuæe, koje si savijao da plodove oporog voæa ubereš, gdje znaš pitkost i hladnoæu svakog izvora i èesme, oblike lišæa na drveæu šume u koju si kao djeèak ornamente zubima utiskivao, miris srèika mladljika koje si britvom deljao i šarao. Zavièaj je i nebo u ljetnjim noæima na kojem si zapamtio raspored i treptaj zvijezda. Zavièaj su i lica roditelja, braæe, sestara, komšija, svojti i poznanika, boja njihovih oèiju i bore na njihovim èelima, zvuk njihovog glasa u prvim nauèenim rijeèima, jecaji u tuzi i svila svadbarskih pjesama, trepet njihovih tijela i nogu u igrama... pa zar odlazeæi da pomognemo ljudima tamo gdje im je pomoæ najpotrebnija ne èinimo dobro za cijelo èovjeèanstvo?"

"Da krenemo polako", predloži kurir Arslan. "Oèi varaju, èini se da je tako blizu, a imamo još sahat hoda da pješaèimo do Selišta.

Bošnjaèka rijeè 2, str. 74,75
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim