Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Majka - Bosnjaci

Majka

Autor: Nura Bazdulj Hubijar

 

Ratne zime, godine 1943., ubili su moju majku. Falio je nepun mjesec da se napuni pedeset godina od toga dana, dakle 1993., kada sam ja ubio i majku i oca. Opet je bila zima i bio je rat. Oba puta - pojeo vuk magarca - baš kao što je rekao starac. Hoæu reæi - niti ko gonjen, niti ko suðen. Nikad nije tako obièno, tako jednostavno ubiti, kao u vremenima kada je smrt bliža od života. Dakako, ponavljanje dogaðaja gotovo redovito je posljedica prethodnog.

"Moj" sluèaj mi se nekako èini daljim, makar su prošle samo dvije godine. Možda zato što mi je dobro znan, jasan, a onaj prvi, iako i sada nedovoljno osvijetljen, nejasan, neprihvaæen, živi u meni, bije sa svakim mojim damarom. Tog februara '93. na planini je za mene bilo premijerno prikazivanje pakla. Strašna, neizdrživa studen, vjetar sjeverac i mnogo, mnogo snijega. Paljba, poklièi, ranjeni, mrtvi. Naše (kojima su mogli priæi) su donosili na zaravan gdje se nalazila improvizirana ratna bolnica. Tu se nalazila i moja logistièka èeta. Sve sam mogao raditi, samo ne ubiti. U šatoru grupa izbjeglica. Napolju je sjedio samo sasvim oronuo starac. Vjetar je divljao oko šalova što su mu omotavali glavu. Sa razdaljine od kojih pedeset metara èinilo mi se da dogadanja oko sebe promatra sasvim mirno. U zatišju borbe, u predahu, poželio sam starcu odnijeti malo duhana. Nepušaè sam, a bio sam siguran da bi mu se obradovao više nego bilo èemu drugom. Zlaja mi je iz kutije odvadio jedan grumen i nekoliko papiriæa. Uputio sam se tamo kao da me sama sudbina zove. Pomaknuo se s brvna na kome je sjedio praveæi mi mjesto. Bio je sav u dronjcima, po ono nekoliko šalova što su mu omotavali glavu i po ramenima uhvatilo se inje. Vjetar je u ludim naletima odnosio snijeg. Primio je duhan gledajuæi me mutnim, vodnjikavim, sasvim ugaslim oèima. Krezuba usta su se pokušala osmjehnuti, oèi su ostale mrtve.

- Odakle si, starino? - pitao sam njega pitajuæi sebe otkud u meni ogrubjelom, gotovo podivljalom, to ganuæe što ga je poraðao starèev pogled.
- Iz Sokolice. Znaš li gdje je to? Klimnuo sam, mada nisam baš taèno znao. Istina, u mom rodnom listu, u rubrici mjesta roðenja piše - Sokolica, ali tamo sam se samo rodio. Moji su u to doba bili muhadžiri i odmah nakon onog rata vratili se u predgraðe. Prva sjeæanja sežu baš u mali strmi prigradski sokak. Nema goreg mjesta za život u djetinjstvu i mladosti od predgraða, mahale. Kad su prošli i djetinjstvo i mladost, ni to više nije bilo predgraðe, bio je grad, ali meni više nije bilo važno.
- S kim si? - pitao sam dalje, tek da nešto kažem.
- Sam k'o odsjeèena grana. Osim dragog Boga nigdje nikog nemam.

I starac je poèeo prièati k'o navijen mlin, zbog èega sam u poèetku zažalio što sam mu uopše prišao. Nemam živaca ni za interesantne, aktuelne stvari, a naglabanja ishlapjelog starca me se nisu ticala. Pa ipak sam slušao, više iz obzira prema njegovom izgubljenom, povjerljivom, gotovo pseæem pogledu, nego prema njemu samom. Nisam ni slutio kako æu èuti èisto nevjerovatnu prièu, prièu koja je uèinila da krv u mojim žilama postane glasnija od sjeverca, prièu koja æe promijeniti moj život, prièu koja æe me uèiniti ubojicom. Imali su (on i sijeda, rahmet njenoj dobroj duši) kæer jedihnicu, oènu zjenicu.

- Dobra, umiljata, vesela, svaki je se posao bojao, oèi joj vazda užagrene, ko da oganj u njima gori. Zaratilo se, ljudi isprepadani, goli, bosi, gladni, tifus kosi narod ko snoplje, a ona se zagleda u komšiju Ðulagu, deset godina starijeg od sebe. Ost'o je sam u imuænoj kuæi, roditelji mu pomriješe od pjegavca k'o i toliki drugi u selu. Nisam mog'o iziæi jedinoj kæeri iz hatara i kad je Ðulaga zaprosi, nièim ne pokazah da je dajem prekovolje. Nekako mi se nije sviðao ožiljak koji je imao duž lijevog obraza. Ne zbog tog sto ga je nagrðivao. Taj se ožiljak nekako èudno trzao uvijek kad bi lagao, a to baš i nije bilo rijetko.

Od toga èasa prièa me se poèela ticati. Itekako. I moj se otac zvao Ðulaga, i on je na lijevom obrazu imao ožiljak koji se povremeno trzao.

- Kako mu je bilo prezime?
- Ðulagi? Belajiæ.

Napregnuto sam èekao.

- Ne proðe dugo kad je jedna žena iz komšiluka, kod živa i zdrava èoveka poèela oblijetati oko Ðulage. Ni Ðulagi nije bilo svejedno, poèeli su se sastajati na guvnu, u šumi, na livadama, 'nako baš ašiæare. Roditelj k'o roditelj, pati se, a saburi.

Bošnjaèka rijeè 3-4, str. 103, 104
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim