Glad, žeđ, ubijanja, iznad svega strah - neizostavne su riječi u kazivanju o životu naroda u Bosni Hercegovini u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća. Tek bi priča svakog aktera ponaosob na čitaoca mogla prenijeti osjećaj patnje, stradanja i boli, prouzrokovanih ni zbog kakve osobne niti kolektivne krivice. Fatima Pelesić-Muminović (1956; Trijebinje, Sjenica) zbirkom priča Nit istine to uspijeva. "Suočena s doživljenim, možda čak često i lično doživljenim tokom 1335 dana opkoljenog, razaranog i ubijanog Sarajeva - s jedne strane, i u literaturi odavno osvojenom beskrajnom skalom načina poentiranja priča, pa i ukidanjem poente - s druge strane, zbirka priča Nit istine je zapravo zbirka dužih ili kraćih ratnih fragmenata" (rec. Nedžad Ibrišimović).

Fatimini likovi, iako su pod udarom nepravde i stanja nemoći, oni, ipak, ne mrze, ne prenose tu negativnu energiju na čitaoca. „Intimne drame likova u ovim pričama pletu se između strepnje zbog neizvjesnoti pred stalnom prijetnjom nasilja i ubijanja, i unutrašnjih borbi i moralnih dilema vezanih za svakodnevne podvige u 'umjetnosti preživljavanja', koji su pomjerali granice ljudske sposobnosti trpnje i podnošenja. Narator u ovim pričama je i sam saučesnik užasnih zbivanja, tako da su prizori patnje i stradanja dati bez odstojanja koje bi ih učinilo patetičnim. Na djelu je ona vrsta pripovjedačkog postupka oneobičavanja u kojem se o stravičnim događajima govori kao o nečemu običnom i svakodnevnom, što samo produbljuje i potcrtava njihovu tragičnost" (rec. Asmir Kujović).

Ono što je bitno kazati jeste da Fatima, čak i u ovako surovim okolnostima, ne zaboravlja na etiku; njeni likovi, i kada se bore za goli opstanak, ne rade na štetu drugima, ponosni su i strpljivi. Teže podnose stvarnost, ali ne posustaju, niti su izloženi prevelikoj dozi pesimizma. Kao da su svjeni neke veće sile koja ih pokreće. Osim toga, ona i kada govori o teškim uslovima življenja, uspijeva da nametne teze o pravim ljudskim vrijedostima i relevantnim stvarima uobičajenog života - takva je priča „Veliko iskušenje".

Osim naslova ove priče, tu su i naslovi „Izbjeglica", „Razmjena", „Slatka duša", „Posljednji let", „Vatre ispod Huma", „Nanina cvjećara" i dr. S obzirom da se autorica koristi izvornim bosanskim terminima, koji su se naročito zadržali među življem u ruralnom dijelu Bosne i Hercegovine, naročito Podrinju, na kraju knjige nalazi se Tumač riječi. Također, u pripovijedanju koristi se stilom koji je svojstven za pomenuta područja, što djelu daje dodatnu vrijednost i autentičnost. Fatima Pelesić-Muminović rođena je 1956. godinemu Trijebinama kod Sjenice. školovanje, započeto u Novom Pazaru, nastavila je studijem književnosti i jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Sarajevu. Dobitnica je nagrade „Isak Samokovlija", 1986, za zbirku pripovijedaka „Preko glave".