Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Bošnjaci - historija, tradicija, kultura (III dio) - Bosnjaci

Bošnjaci - historija, tradicija, kultura (III dio)

Autor: Mustafa Imamoviæ

 

Ova povelja nedvosmisleno pokazuje da je u vrijeme njenog izdavanja, krajem XII st. na tlu Bosne postojala država sa svojom osobenom organizacijom vlasti i odreðenim pravnim sistemom. Ona istovremeno predstavlja prvi pisani dokumenat koji govori o trgovaèkim vezama Bosne sa Dubrovnikom, koje su sigurno od ranije postojale. Ugovorom se, prema tome, samo ureðuje jedna veæ uhodana praksa trgovaèkog prometa i veza Bosne sa Dubrovnikom. Jaèanjem tog prometa i veza i u Bosni se vremenom razvijaju mala trgovaèka središta. Tri glavna trga bili su Vrhbosna, Visoko i Drijeva (Narenta), na lijevoj obali Neretve, kod ušæa rijeke Krupe. Za vrijeme bana Kulina javljaju se prve vijesti o postojanju i širenju heretièkog uèenja u Bosni, koje je uzelo toliko maha da ga je prihvatio i sam ban Kulin, s obitelji, rodbinom i mnogo naroda. O tome je papu Inocenta III godine 1199. prvi izvijestio zetski knez Vukan, stariji sin velikog raškog župana Stefana Nemanje. Knez Vukan piše da se "u zemlji ugarskog kralja, to jest u Bosni, razvija hereza ne malih razmjera, i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom, udovicom pokojnog Miroslava humskog, i sa više svojih srodnika bio zaveden preveo u onu herezu više od deset hiljada kršæana". Sve do ovog pisma kneza Vukana nije se pojava heretika i njihovog uèenja u Bosni ozbiljno uzimala, iako se, preko razlièitih kanala iz Dalmacije i Dubrovnika, za nju moralo i ranije znati.

U Rimu su tek navodi iz pisma kneza Vukana primljeni i shvaæeni kao vrlo ozbiljno i vjerodostojno upozorenje, pa su odmah preduzete odreðene radnje da se bosanska hereza u korijenu sasijeèe. Papa se na prvom mjestu veæ 1200. obratio pismom ugarskom kralju Emeriku, tražeæi njegovu intervenciju protiv heretika u Bosni. Intervencija je nužna ne samo radi Bosne nego i radi toga "da ova bolest, ako se u poèetku ne suzbije, ne zarazi okolne zemlje pa da se i po ugarskom kraljevstvu ne razvije njena pošast". Emerik je odmah prihvatio papin poziv, videæi u intervenciji moguænost da uz podršku rimske kurije ostvari svoje politièke pretenzije na Bosnu. Time je zapoèela bliska saradnja izmeðu rimske kurije i ugarsko-hrvatskih kraljeva, te raznih vladara iz loze Nemanjiæa i njihove svetosavske pravoslavne crkve u zajednièkoj borbi protiv heretièke Bosne, a ustvari protiv njene samosvojnosti i samobitnosti. Bio je to poèetak saradnje izmeðu maèa i križa ili krsta, koja se kroz cijelu povijest Bosne, kada su u pitanju bosanski heretici, pa bilo da su "patareni" ili "babuni", bilo muslimani, nije više nikada prekidala. Usaglašena akcija rimske kurije i ugarskog kralja Emerika protiv Bosne, podstaknuta izvještajem zetskog kneza Vukana, pada u vrijeme borbe za srpsko prijestolje, na prelazu iz XII u XIII st. kada su ugarski vladari nosili i titulu "srpskog kralja".

Do srpske prijestolne krize došlo je kada se 1196. veliki župan Stefan Nemanja, protivno tadašnjem redu naslijeða, preskoèivši najstarijeg sina Vukana, odrekao vlasti u korist srednjeg sina Stefana, koji je kao zet bizantskog cara imao politièku prednost nad starijim bratom. Vukan je od oca mjesto oèekivanog prijestolja dobio na upravu Zetu i Trebinje, sa titulom "velikog kneza". Uvrijeðen i nezadovoljan, Vukan se povezao sa ugarskim kraljem Emerikom i uz njegovu podršku nekoliko se godina borio za prijestolje protiv mlaðeg brata. U sklopu te borbe treba gledati i njegovo pismo papi 1199., u kojem su se iza vjerskih optužbi i dokaza protiv navodnih heretika u Bosni krili konkretni politièki motivi i ciljevi. Ukoliko bi kralj Emerik uspio svrgnuti Kulina, onda bi na mjesto bosanskog bana mogao doæi sam Vukan, kao Emerikov saveznik i "pravovjernik", koji priznaje papu i rimsku crkvu kao pravu i jedinu. Istovremeno su i Emerikovi motivi bili prije svega politièke prirode. Prilikom pacifikacije Huma 1198. kralj Emerik se nije usudio napasti Kulina, kao "gospodina Bosne", i "njegovu zemlju". Kralj Emerik se u jednom pismu papi žali da je Kulin upao u Srbiju i odveo "neke kršæane", kao podanike ugarske krune, te da prijeti da æe i "preostali dio zemlje uzeti". Jasno je da Kulin nije bio nikakav ugarski vazal, nego, za razliku od svog prethodnika bana Boriæa, nije bio ni politièki povezan sa ugarskim kraljem. Nakon što je 1202. pomogao Vukanu da zbaci Stefana i za kratko se vrijeme domogne položaja velikog srpskog župana, ugarski kralj je smatrao da se može okrenuti Bosni i dovesti je u svoju politièku zavisnost. Pred opasnošæu od križarskog rata, lukavi i oprezni Kulin odmah je pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve što od njega traži rimska kurija. U pismu rimskoj kuriji pravdao se da nije znao razlikovati heretike od katolika, te da je spreman primiti svaku pouku, pa u tom smislu moli papu da pošalje u Bosnu svog izaslanika, koji æe njega i njegove ljude ispitati i uputiti u stvarima vjere. Papa je prihvatio njegov zahtjev i poslao u Bosnu èovjeka svog posebnog povjerenja, vlastitog dvorskog kapelana, veæ spominjanog Ivana de Kazamarisa. On je prema dobijenim uputstvima trebalo da postupi kao i u ranijim sliènim misijama, odnosno istragama voðenim protiv katara i patarena po Italiji i Francuskoj, što je znaèilo da prvo pokuša prevesti heretike "na put istine", a ako se ne odazovu onda da se protiv njih postupi po propisima koje je izdao papa, što je znaèilo da se upotrijebi sila.

Bosna 1463 godine.jpg

Papin izaslanik, u pratnji dubrovaèkog arhiðakona Marina, stigao je u Bosnu pocetkom aprila 1203. godine. Odmah je na Bilinom polju, "pored rijeke" (na podruèju Zenice) održao sabor sa "starješinama krstjana", banom Kulinom, njegovim èasnicima i narodom. Ispitivanjem "krstjanskih" starješina ustanovio je da su njihovi vjerski pogledi i obredna praksa u bitnim pitanjima suprotni uèenju katolièke crkve i opæenito kršæanstva kao religije. Zato je zatražio od starješina da se odreknu bitnih taèaka svog uèenja. Oni su na to odmah pristali, pa su 8. IV 1203. potpisali akt o odbacivanju (abjuraciji) svog heretièkog uèenja i prakse. Pored prisutnih starješina bosanskih krstjana, akt je potpisao i sam ban Kulin te, kao svjedok, dubrovaèki arhiðakon Marin. Kazamaris je tako obavio posao u Bosni u skladu sa uputstvima pape Inocenta III, koji je - za razliku od svojih prethodnika vodio blažu politiku prema protivnicima hijerarhijskog ustrojstva crkve, ukoliko se njihova vjerska djelatnost nije nalazila u suprotnosti sa službenim katolièkim dogmama. Tamo gdje ta politika nije dala željenog uèinka, Inocent III nije oklijevao da proglasi križarski rat, kao što je to uèinio 1209. protiv albizana (Albigenses), francuskog ogranka sekte katara. U Bosni je 1203. ta politika oèito dala željeni uèinak pa je Ivan de Kazamaris, smatrajuæi da je završio posao, krenuo u Ugarsku da se i tamo potvrdi ono što je utanaèio i potpisao na Bilinu polju. Radi toga je poveo sa sobom banovog sina i dvojicu bosanskih crkvenih starješina, po imenu Ljubina i Bragetu. Oni su pred kraljem, kaloèkim nadbiskupom (Kalocsa - danas malo mjesto u maðarskom Podunavlju u podruèju Kecskemeta, a nekada sjedište vrlo znaèajne nadbiskupije) i drugom ugarskom gospodom, "u ime sve svoje braæe i samog bana Kulina", ponovili zakletvu da æe se pridržavati svih datih obaveza. Banovom je sinu uruèen akt sa kraljevim peèatom, kao nalog banu da pazi da se primljene obaveze poštuju i da se izvršava sve ostalo što bi u vjerskim stvarima od njegovih ljudi tražila rimska crkva. Ukoliko bi ban svjesno podržavao i štitio heretike, bio bi dužan platiti globu od 1.000 maraka srebra, koju bi po pola dijelili rimska kurija i kraljeva blagajna.

Pismom datiranim u Ugarskoj 10. VI 1203. Kazamaris je izvijestio papu da je obavio posao sa "bivšim patarenima" u Bosni. U stvarnosti, èin odricanja pokazao se samo kao Kulinov taktièki potez, povuèen u samoodbrani da bi se izbjegla opasnost krstaškog rata. Sabor na Bilinu polju, sa svim dogaðajima koji su mu potom slijedili, pokazao je da su bosanski krstjani bili u stanju da se na razlièite naèine odupru svakoj vrsti spoljnog pritiska. Oni su se pokazali èvršæim i ustrajnijim nego što su to njihovi brojni protivnici mislili. Što se pritisak pojaèavao, to su više jaèali i njihov otpor i njihova snaga. Osobene historijske prilike u Bosni omoguæile su bosanskom krstjanstvu da tu uhvati èvrstog korijena i razvije se u veliku moralnu snagu kojom se, skoro tri stoljeæa, pružao otpor svim pritiscima koji su dolazili, kako sa zapada tako i sa istoka. Opravdano se postavlja pitanje: Da Ii je bosanska verzija kršæanstva u toj svojoj samozatajnosti oblikovala politièki pojam srednjovjekovnog bosanstva i bosansku državu ili je Bosna samo iskoristila "bogumilstvo" ili "patarenstvo" kao sredstvo za ostvarenje svoje državne samostalnosti i jedne osobene duhovnosti? Razna dualistièka uèenja prisutna su u skoro svim dijelovima Balkana kroz cijeli srednji vijek. Taj je "balkansko-slavenski protestantizam" imao svoje duboke socijalno-etièke korijene, ali jedino je u Bosni igrao politièku ulogu. Hereza je u Bosni, bez sumnje, bila sredstvom državne politike, ali joj se duhovna dimenzija i presudan uticaj na duhovni život bosanskog èovjeka nikako ne mogu odreæi. Sabor na Bilinu polju održan je u vrijeme

Bošnjaèka rijeè 5, str. 92-99
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim