Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Ne treba mrziti...! Ali ni zaboraviti - Bosnjaci

Ne treba mrziti...! Ali ni zaboraviti

Autor: Anonim

 

U historiji balkanskih etnièkih prostora, sluèajevi jednostranog, pristrasnog i nајèеšæе tendencioznog promatranja mnogih dogaðaja su prilièno uèestali. Mjerenje vremena kroz ta dramatièna društvena i kulturna zbivanja, otkriva nepobitnu istinu stradanja i etnièkog èišæenja Bošnjaka. Zarobljene u tim serviranim i loše nauèenim historijskim lekcijama, pretežno mitomansko-militantnog sadržaja, ovakvi nam skupovi, sjeæanja i pozivi na svenarodno pomirenje ulivaju dozu naše mehlemne, bošnjaèke, zavièajne svježine, јer ona otkriva našu duhovnu i politièku budnost, èak i nemar, neminovno prikazujuæi društvenu patologiju našeg zajednièkog multikonfesionalnog i multinacionalnog životnog prostora. Promatrati Bošnjake kroz to tjeskobno vrijeme nije nimalo jednostavno. Razloge i opravdanje, sve više, treba tražiti u prezasiæenosti balkanskih a posebno etnièkih bošnjaèkih prostora, hrðavim dešavanjima iz vakta od kuršuma jeftnijih i nevinih bošnjaèkih glava, koje su bar u prošlom vijeku u Bosni, ali i od nje odvojenom Sandžaku, svakodnevno padale. Sjena ovih bošnjaèkih šehida se i dalje, kao tamna mrlja, nadvija nad savješæu njihovih egzekutora i progonitelja.

Ovakva sjeæanja su vrijedan particip Bošnjacima, ne samo zbog razlièitih metoda pritisaka kojima su izgonjeni i rasijavani sa svojih babovskih ognjišta, veæ i zbog šireg prosedea opšte „ubuðale" školske historije koja te dogaðaje pristrasno, iskrivljeno i neobjektivno prikazuje. Bošnjaci su u njoj žrtve, akteri, svjedoci, ali i tumaèi neviðene ljudske dramatike; kao svojevrsne paradigme (praæene neviðenim metodama pritiska od strane sopstvenih-nebošnjaèkih susjeda) te zamršene i nejasne politike vladajuæih režima. Pažljivije promatranje teških historijskih dogaðaja i nesporazuma na bošnjaèkom etnièkom prostoru sugerira potrebu argumentiranog pojašnjenja bar nekih važnijih epizoda koje svjedoèe o tom teškom i turubnom bošnjaèkom hodu kroz vrijeme u kojem se, gotovo svuda, nazire doza pomenute, mehlemne, bošnjaèke filantropije. Jer, zloèini nisu nepoznanica na našim prostorima. Bolujuæi èitav vijek politièku i organizacijsku nemoæ, bošnjaèki su prostori bili dunjaluèka gasulhana u kojoj su progonitelji i egzekutori Bošnjaka sebe prikazali u cjelokupnoj svojoj brutalnosti. Naime, u ciljevima ideologa i bošnjaèkih progonitelja (u dva minula vijeka) bila je politika etnièkog èišæenja, nacionalne dehomogenizacije i dekompozicije bošnjaèkog životnog prostora, sprovoðena najbrutalnijim vojnim i sliènim akcijama nasilja, zastrašivanja i terora sa ciljem da se u Sandžaku, i duž danas krvave rijeke Drine, stvore etnièki kompaktne srpske teritorije. Bez obzira što etnièko èišæenje nije bilo srpski ili hrvatski izum, suvremeno èoveèanstvo je bilo zgranuto metodom i tehnikama njegove primjene nad Bošnjacima, naroèito po brutalnosti, paljevinama, masovnim ubistvima, maltretiranjima, uništavanjima kulturne baštine, pljaèkama njihove imovine i masovnim deportacijama stanovništva. U sjeæanju sandžaèkih Bošnjaka ostaju upamæeni nezapamæeni zloèini „vožda serbskog" Karaðorða Petroviæa sredinom 1809. godine u Sandžaku. U tom je krvavom piru, samo u Sjenici i Novom Pazaru, masakrirano najmanje 5.000 civila. Ti zloèini se ponavljaju i u drugim dijelovima Sandžaka, naroèito poslije Grahovske bitke 1858., kojom otpoèinju sve nevolje i etnièko èišæenje Bošnjaka sa današnjih hercegovaèko-crnogorskih prostora. Svima je u Evropi bio poznat progon i egzodus bošnjaèkog stanovništva iz Kolašina i Nikšiæa u toku 1877/1878. godine. Ipak, usprkos visokoj razvijenosti i primjeni meðunarodnog i korpusa ljudskih prava, XX stoljeæe æe ostati upamæeno po najveæem stradanju Bošnjaka u njihovoj, više od milenijuma, staroj historiji.

Brutalnost „balkanskih" ratova i Prvog svjetskog rata donosi nove nevolje dezorijentiranim i nezaštiæenim Bošnjacima u Sandžaku i šire. Sprovoðenjem širokih akcija prozelitizma, u periodu od 1913-1919. strada nedužno stanovništvo plavsko-gusinjske i drugih regija. Naroèitu bestijalnost i okrutnost nad muslimanskim stanovništvom prilikom povlaèenja iz Albanije, manifestira srpska vojska. U periodu od 1918-1924. izvršen je zloèin nad stanovništvom pešterskih sela Brnjice, Ugla i Doliæa, ribariækog sela Starèeviæa, a posebno Šahoviæa i Pavinog Polja, kojom prilikom je stradalo oko tri hiljade nenaoružanih civila. Divljanje jedinica Koste Peæanca je samo jedan od metoda obraèuna i likvidacije viðenijih Bošnjaka Sandžaka. Uz veliki novèani potkup, èak u Albaniji bio je likvidiran voða bošnjaèkog otpora, komita, Jusuf Mehonjiæ. Svaka od akcija imala je za posljedicu rasijavanje i iseljavanje sa babovskih ognjišta. Tematska okosnica Dana sjeæanja, izmeðu ostalog, sadrži isprepletenu dunjaluèku prièu o zemaljskim i nebeskim sudbinama jedne nesretne generacije sandžaèkih Bošnjaka, koja je u neravnopravnoj ideološkoj èistki Limske doline tražeæi sreæu izgubila glavu, kada je 1943. stradalo više od 11 hiljada Bošnjaka, ali i zle nemani koja je u postnobovski Sandžak naišla s jeseni 1944. godine. To je postratna „mirnodopska" nesreæa, u tuhav vremenu, u kojoj je centralna figura legendarni Aæif Hadžiahmetoviæ-Bljuta, neprikosnoveni lider i liènost neosporne autoritarnosti meðu Bošnjacima predratnog i ratnog perioda. Sjene ovih šehida se decenijama nadvijaju nad savješæu njihovih egzekutora, zatrovanih ideološkom i nacionalnom mržnjom, u zao vakat, kada se nepreglednim prostorom Hadžeta razlijevala bjelina njihovih šehidskih èamašira, u kojima su, u cik sabaha, surovo odvoðeni iz svojih toplih muslimanskih postelja. Nakon svih „vartolomejskih" i „kristalnih" veèeri prireðivanih po domovima i avlijama nedužnih sandžaèkih Bošnjaka, uslijedila je ranije uvježbana akcija uzurpiranja njihovog cjelokupnog pokretnog i nepokretnog mala, koji je zatim dijeljen èesto baš egzekutorima.

Krvava hadžetska prièa je podsjeæanje na potrebu iznošenja istine o stradalnicima, koja je dugo najstrože zabranjivana, iako se njen konaèan rasplet davno nasluæivao. Tihi otpor, nasuprot iskazane nemoæi nejakih, fizièki maltretiranih i dezorganiziranih Bošnjaka, suoèenih sa bestijalnošæu i svirepošæu onovakadašnjih latifundista i njihovih drakonskih zakona, glavni su energent ove nezaboravljene istine o tragiènom slamanju i egzekuciji Bošnjaka. Na kraju minulog stoljeæa, tokom krvavog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, na prostoru Sandžaka je izvedeno niz brutalnih akcija likvidacije i protjerivanja Bošnjaka sa rubnih djelova oblasti Sjeverina i Bukovice, kao i otmica i pogubljenje 19 putnika civila, Bošnjaka i nesrba iz putnièkog voza Lovæen, sa stanice u Štrpcima. Ovakve manifestacije i memorijali nisu ništa drugo nego nagomilano neznanje o nepoznatom stradalnièkom svijetu koji uvijek izgleda drugaèije i gore od onoga „od èega su naši snovi satkani" (W. Shekspiere). One Bošnjake opominju, ali i alarmiraju na oprez i budnost zbog prespavanog dvovjekovnog sna, zbog godina i decenija „koje su pojeli skakavci" (B. Pekiæ). Vakat dvovjekovnih patnji Bošnjaka slijedi strah i zlopaæenje, kao sudbinski predodreðena pozicija koja se vremenom pretvarala u sudbinu muhadžira, kao izlazni ventil pred moralno preèišæenje duše i savladavanje nagomilanih strahova, pri èemu strah od smrti nije primaran. On se izravnjava sa katarzom, koja prema ocjeni E. Milera oznaèava „prijelaz nezadovoljstva u zadovoljstvo".

Suoèeni sa nametnutom sudbinom preživjeli bošnjaèki prognanici, i danas, stoje na dunjaluèkom raskršæu puteva, na planiranom putu izvan izbjeglièkih kolona u oèekivanju moguænosti povratka na porušene duvarine zavièaja, koji je neizvjestan i težak koliko i pomisao da, i tamo u egzilu, daleko od starog doma, neæe zadocniti jedino da umru. Tu, negdje, nalazimo potvrdu insanske sumnje o „besmisaonosti putovanja" (Pol Valeri) i traganju ka davno determiniranim, gorkim ko èemer, ljudskim sudbinama. Sudbinu bošnjaèkih šehida nametale su vanjske okolinosti. Usprkos svojim željama i potrebama, žrtva ih prihvata nepromišljeno, bez svijesti o putu spasa i težini preduzete opasnosti, koji nadmašuju njegova oèekivanja i fizièke moguænosti. Bošnjak Dan sjeæanja može promatrati kao skicirani mozaik razlièitih, tragiènih bošnjaèkih sudbina èiji su putevi bili nepregledno dugi i opasni: ko guje otrovnice. Njima je najmanje dva vijeka, polubosa i polugola, jezdila bošnjaèka muhadžirska sirotinja, svakodnevno se otimajuæi za ostatke izgubljene sudbine. Na stazama vatana, bježeæi pred progoniteljem, nestajale su mnoge sjenièke, kolašinske, plavsko-gusinjske, bihorske, pešterske, starèeviæke, šahoviæke, limske, sjeverinsko-bukovièke, štrbaèke, srebrenièke i sliène sumorne životne prièe koje su prašnjavim bošnjaèkim i dunjaluèkim džadama, bar èitavo stoljeæe za nama, svojim sudbinama, pisali ukleti, likvidirani ili raseljeni bošnjaèki prognanici. Današnji 11. juli - Dan sjeæanja služi kao upozorenje da je etnièka dekompozicije i etnièko èišæenje bošnjaèkog životnog areala bilo cilj, a ne posljedica pogroma nad Bošnjacima. Danas zbunjuje i èinjenica da je ignorisanjem konvencije o sprjeèavanju i kažnjavanju genocida iz 1949. na kraju XX stoljeæa zatajila cijela meðunarodna zajednica koja je morala efikasnije i odluènija djelovati i zaustaviti stradanje deset hiljada civila iz Srebrenice.

 

srebrenica.jpg

Do nedavno su vidljivu nemoæ iskazivale i vlade zapadnih zemalja izbjegavajuæi da zloèin nazovu genocidom - njegovim pravim imenom i time otklone sumnju u poštovanje svojih obaveza iz Konvencije koje bi, u krajnjoj instanci, podrazumijevale i adekvatnu intervenciju. Posmatrajuæi iz današnjeg ugla, stièemo sve veæu uvjerenost da je genocid u Srebrenici efektuiran sa ciljem da se naðe opravdanje za srpsku strategiju uništenja nepostojeæe ''zelene transferzale'' u kojoj su progonitelji muslimana, uz Žepu i Goražde, vidjeli sponu Sarajeva i Turske preko Sandžaka, Kosova i Makedonije, koju su na sva zvona oglašavali kao „opasnost za èitavu Evropu", tako da je ovakva interpretacija zloèina još uvijek aktuelna u našoj zemlji, uprkos èinjenici da se ovi monstruozni zloèini permanentno objelodanjuju i nazire njihovo zasluženo kažnjavanje. Najtamnija mrlja ovog monstruoznog zloèina genocida su, takozvane, meðunarodne snage UN i njihovo ignorisanje èinjenice o Srebrenici kao zaštiæenoj zoni, ali i kukavièluk holadskog bataljona koji je gradove Srebrenicu i Žepu predao srpskoj vojsci zloglasnog Ratka Mladiæa, koja je izvršila hladnokrvnu genocidnu likvidaciju najmanje deset hiljada muškaraca. Dan sjeæanja je pokušaj da se u potpunosti sagleda kontekst najmanje dvovjekovnog stradanja Bošnjaka i drugih muslima na našim prostorima.

Danas kada sebi postavljamo pitanje: ko ima pravo da u ime mrtvih oprosti poèinjene zloèine? - koji bi ljudskom rodu služili kao upozorenje da prepozna politiku sile (koja ovakve zloèine planira), jedinu nadu polažemo u postojeæi bošnjaèki altruizam i moguænost da se prijateljskim pružanjem ruke oni ne zaborave i nikad ne ponove. Srebrenièki i drugi zloèini prièinjeni Bošnjacima i drugim muslimanima, koji su na kraju minulog vijeka uslijedili nakon genocida u Ruandi, u kome je ubijeno oko milion ljudi, što je od takozvane meðunarodne zajednice takoðer ignorisano, tamna su mrlja na savjesti èovjeèanstva. Danas, trinaest godina nakon ovih zloèina, zapadna civilizacija se vratila izvornim vrijednostima, naroèito antifašistièkim, na kojima æe, nadamo se, poèivati i u buduænosti. Za pomirenje i ne ponavljanje ovako straviènih zloèina nisu potrebni zeherli bomboni ratnog zloèinca Ratka Mladiæa, veæ najjednostavniji spoj razuma i iskrenosti. Uz sve pomenuto treba odbaciti prièu o postojanju paravojnih formacija, jer je, to je bar dobro znano, njihovo djelovanje uvijek bilo dobro koordinirano iz ondašnjih centara moæi. Sve, najzad, treba uklopiti u tezu da su sudbine nedužnih bošnjaèkih šehida iz minulog i ranijih ratova jedna veoma „tegobna životna prièa", od koje je jedino teži najmanji kamièak na šehidskom mezarju.

 

Bošnjaèka rijeè 10, str. 30, 31 ,32, 33
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim