Rođenu djecu ne poznaju majke-
Iz dječije duše vire sotone!
Postrojava ih aždaha iz bajke-
Granaju se žrtvene kolone!

Aždahu prati krvava parada,
Niz drum lete otkinute glave!
Ko joj otvori kapije grada,
Da dženaze ulice poplave?!

Umjesto nevjesti da ljubi lice,
Sin se «sladi» ludom travom,
Pa tu igru, te «sitnice»,
Mora da plati samo glavom!

Crna bajka već je kompletna-
Aždaha nudi mezar i plač!
Pokriće nebo crna roletna,
Ako Biberče ne potegne mač!