Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II) - Bosnjaci

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Autor: Muhsin Rizviæ

 

II

 

Naporedo sa tim izvanbosanskim imenovanjem, u srednjovjekovnoj državi Bosni se etnièki logièno i jezièki prirodno upotrebljava naziv naroda izveden iz njena imena te pridjev koji oznaèava pripadnost njoj. Tako se negdje izmeðu 1214. i 1217. godine potpisuje Desoje kao ''gramatik bana Ninoslava, velijega bosn'akoga (Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo), a 1234. sem pod tim nazivom kune opæini dubrovaèkoj ''rab Božiji Matej, imenom ban bosanski Ninoslav'' (Ibidem). Na steæku iz Zgošæe iz XIII stoljeæa piše: ''Sije leži Stjepom, ban bosanski'' (Ibidem). Stjepan Kotromaniæ, ''po milosti Božijej gospodin vsim zemljam' bosan'skim'' dariva ''kneza Vlkoslava'' za ''jegovu vjernu službu'' poklanjajuæi mu ''dvije župe'' a ''tome daru biše svjedoci dobri Bošnjane'', koje dijak Priboje poimenièno navodi. U hiži velikoga gosta Radoslava u Radoslali, ban Stjepan godine 1323. ponavlja ovu darovnicu i daje garancije ''pred djedom velikim Radoslavom, i pred gostem velikim Radoslavom, i Žonborom, i Vièkom, i pred vsom Crkvom, i pred Bosnom. Ivaniš Ivanoviæ godine 1323. piše svoju ispravu ''u to vrijeme kada bješe Stjepana bana sin u svoj Bosni gospodin najbolje'', a taj naslov negde poslije 1323. i sam Stjepan Kotromaniæ u prvom licu istièe uz svoju titulu: ''Az sveti Grgur, a zovom ban Stipan, po milosti Božijoj gospodin vsin zemljam bosanskim i solskim i uzorskim i Donjim krajem i Humskoj zemlji gospodin'' (Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo). Država Bosna, ''vsa Bosna'', u dokumentima izdanim u njoj naziva se ''Kraljevstvo bosansko'' /Hrvoje Vukèiæ Hrvatiniæ, 1404./. Isti naziv za bosansku državu, ''kraljevstvo bosansko'', ispisao je u potresnom kontekstu dijak Radoje izmeðu 1415. i 1423. na steæku Ozrisala Kopijeviæa (Ibidem), a 1427. u povelji Radoslava Pavloviæa, ''kraljevstvo bosansko'' i ''rusag bosanski'' upotrebljavaju se naporedno (Ibidem). Heretièka crkvena organizacija u srednjovjekovnoj Bosni naziva se u ovim dokumentima dosljedno ''crkva bosanska''; tako, na primjer, u povelji Stjepana Ostoje 1404. godine ili u darovnici Stjepana Tomaša 1446. u kojoj se istièe da se ono što je poklonjeno ''našim virnom i drazim slugama /.../, da im se toj ne ima poreæi i potvoriti ni na manje donesti, ni za jednu neviru ni zgrihu kraljevstvu našemu, što ne bi ogledano gospodinom didom i Crkvom bosanskom i dobrimi Bošnjani'' (Ibidem).

Narod Bosne u ovim dokumentima naziva se ''dobri Bošnjani'' u pluralnom obliku, dok se pojedini pripadnik jednostavno naziva ''Bošnjanin''. Tako 1353. godine ''gospodin knez Vladislav i gospoja knjeginja Jelena, i niju sin gospodin ban Tvrtko, i njegov brat knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete dobrijeh Bošnjana knezu Vlatku Vlkosaliæu i njegovu djetetovi, da nije u njih ni svezanik ni taljenik ni poruèenik, ni njihovo dijete''. A na kraju povelje još jednom se podvlaci: ''A tojzi vjeri i prišesi svjedoci - dobri Bošnjani'' (Ibidem). U jednoj povelji Jelene Kotromaniæ 1354. godine takoðer piše: ''V ono vrijeme, kada pride gospoja bana mati s Ugra i s svojim sinom, s kneznom s Vlkom, i kada bi stanak na Milah vse zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmaske zemlje - prisegla je gospoja, bana mati, i njen sin, gospodin ban Tvrtko, i dumanesete dobrih Bošnjane, knezu Vlatku Vlkosalièu'', ali u nazivu dvanaest ''dobrih Bošnjana'' u ovim i drugim poveljama vjerovatno se podrazumijeva dvanaest velikodostojnika Crkve bosanske, sa asocijacijom na dvanaest apostola, što daje još veæu garanciju izvršnosti obaveza izraženih u saržini ovih tekstova. U dokumentu Stjepana Kotromaniæa iz 1332. u kome ''utvrdi se zakon koji je prvo bio meðu Bosnom i Dubrovnikom'', iznosi se èitav niz stavaka u kojima se navode dvije strane: ''Bošnjak'' i ''Dubrovèanin'' i propisuju odnosi meðu njima u svrhu reguliranja sporova: ''Ako ima Dubrovèanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca  - roka da mu ne bude odgovoriti. Ako Bošnjanin zapši da nije dužan - da mu nareèe prišesti samošestu, koje ljubo postavi ban rod. A kto Dubrovèanin ubije ali posjeèe u Bosni ili Bošnjanin Dubrovèanina - taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. Ako bude svagda Bošnjanina z Dubrovèaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovaèki i sudje, a globa opæini. /.../ I ako Bošnjanin bude dužan, a pobjegne iz Bosne za dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana'' (Ibidem). U povelji Tvrtka Tvrtkoviæa iz 1405. godine takoðer piše: ''Tko godi je Bošnjanin ali Kraljevstva bosanskoga prije ratabil dlžan komu godi Dubrovèaninu, voljda poklad imal od Dubrovèanina, volja na viri mu uzetona gospockoj, a može Dubrovèanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovèaninu vratiti i platiti''. Isto je i u povelji Radoslava Pavloviæa iz 1432. koji njenu sadržinu daje na viðenje svakome pred koga ona doðe, ''pred gospodina kralja Tvrtka bosanskoga, ili inoga Bošnjanina'' (Ibidem). A veæ 1470. ''Alibeg, sin kneza Ivana Vlahoviæa /.../ daju znati svakomu i od svake vrste èlovjeku kako od istoène strane tako od zapadne, tako muslimanu kako kaurinu'', da se je sultan smilovao na Hercega Vlatka i da zapovijeda da mu se ''vrate poklad i imanja roditelja mu gospodina hercega Stjepana, što je bio postavio u komun dubrovaèki'' (Ibidem).

Iako su postojale neke dileme u vezi sa njegovom etimologijom, sam naziv ''Bošnjak'' izven je u duhu i u skladu sa graðenjem rijeèi bosanskog jezika: Bosn-jak Bošnjak, tj. nastavkom -ak, -jak dodanim na osnovu bosn od imena zemlje i njene središne rijeke, slièno nazivu ''Bošnjanin'', koji je od iste osnove izveden nastavkom -anin, -janin. U Srpskom rjeèniku Vuka Karadžiæa uz ove nazive, koje nalazimo na spomenicima kao jedine etnonime u srednjovjekovnoj državi Bosni, data su slijedeæa objašnjena: ''Bošnjak, Bošnjaka, m. der Bosnier, Bosnus homo. cf. /Bošnjanin/, Bosanac, Bosanlija''. ''Bošnjanin, m. der Bosnier, Bosnius, /vide Bošnjak/: Janko gleda Relju Bošnjanina'' (Vuk Stefanoviæ Karadžiæ: Srpski rjeènik,

KDB 'Preporod', Sarajevo, 1996.
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim