Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Utopicum kao indikacija krize humanuma - Bosnjaci

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Autor: Rasim Muminoviæ

 

Put ka nama konstantno se sužava, ali moguænosti da se usidrimo u luku sopstva, da dosegnemo pravu taèku humanuma, jedva ikako da rastu. Nedovršenost naše egzistencije baca nas zapravo suviše lako u zagrljaj promjenama èiji kraj i smisao, mada još nemoæni da dokuèimo, radoznalo pratimo u neumitnom proticanju što bez traga ne odnosi ono što je povijesno uoblièeno veæ ga kao ožiljak bilosti stavlja na indeks povijesti, makar predstavljalo želju uhvaæenu na putu realizacije, ili nadu na koju je èekanje zaboravilo. U tako nesigurnoj topologiji našeg biæa, gdje se približavanje neèemu uzaludno pretvara u dosezanje namjere, cilj je neizvjestan èak i kada izgleda postignut. No, on je makar vodio mutnoj neizvjesnosti neophodan egzistencijalno radi produžavanja moguænosti ukidanja neizvjesnosti, sužavanja prostora našem posrtanju u neizmjernom svijetu moguænosti, nužan da kao sekstant u kabini našeg života odmjerava smislenost trajanja, odupiruæi se besmislu i tami. O njegovoj potrebi ma kako mutno govore i snovi što nas nose staništima u kojima još niko nije bio, a da ne spominjemo nemir refleksija što su samoprijegorno pregle da dokuèe smisao zagonetnosti našeg bitisanja. Tu susret sa vremenom ne ostaje tek susret, pretvara se uskoro u otkrivanje vjeènosti, gdje se univerzalna apsurdnosti naše opstojnosti hoæe ublažti legendama i mitovima, osmisliti kratkoroènom aktivnošæu, ili na njenoj produžnoj liniji naæi konkretni-utopijski identitet. Premda se pojavljuje u univerzumu poput trske koja misli, èovjek je ipak jedino biæe koje znajuæi o vjeènosti pokušava stvaranjem vremena, njegovom podjelom na dimenzije, osmisliti koju sekundu na njenom satu.

Upravo danas kada je sve podložno vihoru preobrazde, nije iskljuèeno ni brisanje razlika izmeðu realnog i irealnog, kreativnog i destruktivnog, humanog i militaristièkog, naprotiv, sve su evidentniji znaci èovjekova bespuæa. Nizbrdica profane svakodnevnosti uèinila je da lakše stvari izbiju u prvi plan i pokažu svoj zaplašujuæi lik. No možda je u tome sreæa što ta svakodnevnost nije prebivalište pravoga èovjeka kojega moraju muèiti daleko dostojnije stvari i urgentniji problemi. Jer ako bi njena jednodimenzionalnost, u kojoj se manje-više nesvjesno satiremo podložni najèešæe vrpci isprazne reprodukcije, bila medij naše opstojnosti, bili bismo što i biljke, štoviše što i kamen, ne bismo se u njoj gubili niti bismo znali za nivelaciju onog ostvarenog i još teže za carstvo moguænosti, èiju težišnu taèku iako pouzdano ne znamo, nasluæujemo u buduænosti i to kao oslonac našem bivstvovanju, istina, obavijenu maglièastim svjetlom želja, èežnji, naših nada, i napokon, kako bismo doprli do svijeta UTOPICUMA. Upravo stoga što nije tako, uzdizanje prozaiène svakodnevnosti našeg života do svijesti koja u njoj otkriva našu tuðost, svojevrsnu negaciju našeg biæa, smatramo otkrivanjem KRIZE HUMANUMA. Ovamo ne spadaju površna zadovoljstva, laka htijenja niti džinovski mozaik sitnih priželjkivanja kojih je život put i koja optereæuju praktièni duh neosnovanim zahtijevima, bez uvida u moguænost i smisao onoga što traže, bez razumijevanja konkretno-realnih moguænosti - temelja utopicuma.

Jedva da u filozofiji postoje dvije druge kategorije koje bi proizlazeæi jedna iz druge, protivurjeèile tako paradoksalno jedna drugoj, bitno zasijecajuæi jezgro života i napuštajuæi ga iznova, kako to èine UTOPIJA i REALNOST. Njihov sadržaj i smisao kopkali su uvijek filozofe i pjesnike koliko i utvrðivanje njihovog meðusobnog odnosa o èemu su shodno okolnostima i talentima iskazana razlièita mišljenja koja predstavljaju èesto opreène koncepcije, kako o sadržajima ovih dviju kategorija tako i o njihovom meðusobnom odnosu. Meðutim, sve to suvereno i dostojanstveno nadmašuje koncepcija E. BLOCHA koja leži u osnovi moga izlaganja. Veæ izvjesnost o pokušajima i nemoguænostima raznih epoha da riješe njihovu zagonetnost indicira neobiènost sadržaja i dubinu smisla koji leži u njima. Ipak njihovo dovoðenje u vezu sa sadašnjim povijesnim èasom ima posebnu humanistièku težinu i smisao i samim tim ljudski više obavezuje. Problematiku utopije i realnosti razmatraæu suženo kao odnos utopicuma i humanuma. 

Po svom bitnom egzistencijalnom statusu ljudi su trajno na raskršæu utopije i realnosti, više-manje osuðeni zatoèenici jedne ili druge, mada toga najèešæe nisu svjesni. Tomu je, kako æemo pokazati, razlog što njihova pripadnost realnosti ili njihova privrženost utopiji u biti ne mijenja njihovu opstojnost stoga što prednosti jedne predstavljaju nedostatke druge buduæi da obadvije ulaze u sadržaj zbivanja èovjekova svijeta i svijeta uopæe. Ovjde æe to biti ilustrirano na ljudskom životu.

Nigdje siguran sa svojom prirodnom nedostatnošæu èovjek stvara ali i posræe za stvarima koje bi mogle da mu pruže željeno zadovoljstvo, voljeni mir, da ga liše opasnosti kojima katkad bespomoæno robuje. I tamo gdje ga izdaje snaga u grèevitoj egzistencijalnoj borbi ne predaje se veæ koristi sada više IMAGINACIJU koja mu pomaže da otkrije i druge moguænosti za opstojnost u svijetu ili ustrajanje na putu ka cilju. Stvaranjem POTENCIJALNOG SVIJETA on u postojeæi unosi odreðeni smisao ili pak njime otkriva besmislenost date realnosti. Nasluæeni moguænost-svijet nije kako se nažalost brzopletno misli beskorisna tvorba imaginacije, nadanja ili nedonošèe utopiziranja, ukratko, opreka realnom svijetu od koga se živi, veæ projekcija realnog svijeta, doduše onda kada su u njemu sadržane klice NOVUMA. Carstvo utopije ne nastaje nikada sluèajno, naprotiv njime se ljudi spasavaju ispraznog trajanja. lažnih putova uzaludnog bespuæa, jer ono što pripada njemu svagda je ispred nas, èak i onda kada ga otkrivamo u onome što je povijesno iza nas. Zasijecimo u tkivo utopicuma i pogledajmo šta se tamo zbiva.   

Razumijevanje utopije usredoèuje se ponajprije na razumijevanje MOGU

Praxis: filozofski èasopis, 1-2, 1972. Sarajevo
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim