Aspekt Muminovićeve kritičke filozofije

Autor: Šefket Krcić

 

Abstrakt: Autor u ovoj studiji razmatra više aspekata Muminovićeve kritičke filozofije. Riječ je o analizi opusa jednog od najkompleksnijih, uz Muhića i Filipovića, bošnjačkih i balkanskih mislilaca XX stoljeća. U fokusu istraživačkog postpka, pisac je posebno usmerio pažnju na Muminovićev epistemološko-dijalektički i kritičko-konstruktivni metod u filozofiji. Zatim, razmatrao je njegovo etičko gledište kao ljudsko bivstvovanje, što predstavlja u biti jedno osobeno razumijevanje filozofije ideologije i moderniteta. U tom kontekstu, Muminović se predstavlja kao veoma egzistencijalan mislilac koji svojim djelima promišlja dijalektiku mišljenja, posebno povezuje recepciju Blohovih principa nade do aktuelne kritike totalitrarizma, što je predmet njegovog životnog djela ,,Zarobljeni um''. Upravo Muminovićeva kritika totalitarnih režima omogućava modernom čitatelju da prepozna recidive neostaljinizma i neofašizma u današnjem svijetu. Upravo ova dimenzija Muminovićevog kritićko-filozofskog diskursa mu daje tako visoko mjesto ne samo u bošnjačkoj već i u europskoj filozofskoj misli, pa možemo slobodno konstatovati da je riječ o jednom od posljednih velikih europskih filozofa (koji je rođen u Sandžaku, a svoju afirmaciju je postigao kao profesor filozofije i etike na Univerzitetu u Sarajevu).
Kljućni aspekti Muminovićeve kritičke filozofije se ogledaju kroz poimanje uvođenja u filozofsko mišljenje, razumijevanje etićkih fenomena, kritika ideologije (posebno staljinske), te filozofije praksisa i drugih. Zato svijet Muminovićeve filozofije privlači pažnju mnogih istraživača jer je po svojoj prirodi ne samo kritička, već i idejno originalna, čime su mu ukazana posebna priznanja osamdesetih godina XX stoljeća, kako od kolega iz beogradskog tako i od zagrebaćkog filozofskog kruga. Na ovaj način autor nastoji da otvori filozofski sistem dr Rasima Muminovića i predstavi ga širem krugu kolega i drugih čitatelja.

Ključne riječi: Filozofija, um, etika, aksiologija, kultura, fenomenologija, idealizam, ideologija, totalitarizam, staljinizam, moderni građanski svijet, kritika, ethos, ljudsko bivstvovanje.

 

Uvod

 

,,Stoljećima se filozofija lavovski nosi sa dekadentnim mišljenjima i uvjerenjima koja smatraju čovjeka i svijet objašnjavanim ako ih uvedu u svoje okvire, zanemarajući da su ih tako predali neizvjesnosti iz koje ih je još teže izvući. Nekritičkim oblicima mišljenja, naime, izmiče spoznaja da je čovjek jedino biće u svemirskom beskraju osvetljeno sobom, svojim umom, i da je za razliku od drugih bića koja su po sebi, on po sebi i za sebe, egzistencijalno upućen u razumijevanje njihova i svog bivstvovanja što ga također čini jedinstvenim bićem u kosmosu. Samo njemu pripada sticanje iskustva koje mu služi u otkrivanju egzistencija u njihovoj elementarnoj skrivenosti i razlikovanju njihovih biti od njihovih pojavnosti ..''

     (Rasim Muminović: ,,Zarobljeni um'')

 

Proboj svake filozofske misli na europskoj sceni, u čijem se centru nalazi i jedan broj bošnjačkih mislilaca među kojima je svakako i ime filozofa i etičara dr Rasima Muminovića, čije je djelo doživjelo posebno bilo respektovano od Ernesta Bloha, jednog od najvećih mislilaca XX stoljeća. Naime, Muminović je u svojim filozofskim refleksijama oživio ideju čovjeka kao svijesti o sebi i svojim originalnim stavovima izazvao je buđenje nove filozofske misli u Bosni i Hercegovini.

Muminovićevo filozofsko djelo je izuzetno razuđeno, ali radi lakšeg izučavanja slobodni smo ukazati na tri aspekta filozofskog sistema ovog mislioca. To su: 1) filozofski aspekt; 2) etičko-politikološki aspekt i 3) kritička analiza identiteta. Svakako, ova tri aspekta se ispoljavaju u teorijskom i praksis opusu Muminovićevog diskursa i kao takvi, oni su nerazdvojni. Radi sistematizacije ideja, problema i pitanja, pokušaćemo da osmislimo putokaze Muminovićeve misli, na taj način kako bi se i drugi istraživači mogli lakše kretali kroz njegov filozofski sistem. 

Prvi aspekt, filozofski, najširi je i polazi od njegovog ,,Uvoda u filozofiju'', koji uz Blohov ,,Tibingenski uvod u filozofiju'' i ''Finkov ''Uvod u filozofsko mišljenje'' predstavlja jedno od najboljih i najdubljih djela te vrste uopće, i koji predstavlja svojevrsni ''zlatni princip'' njegovog uma u traganju za slobodom. U stvari, radi se o čvorišnom djelu u kojem se razvijaju najdublja filozofska spoznaja i epistemologija, kao teorijska i praktična ljudska preokupacija. Ovdje treba spomenuti autorovo djelo iz ranog perioda o Ernestu Blohu, kao i monografsku studiju ,,Filozofija i praksa''. Drugi aspekt, etičko-politikološki je centralni dio Muminovićevog opusa. Tu spadaju djela: ,,Etos i ljudsko bivstvovanje'', Ljudskost i povjestnost'', ,,Zarobljeni um'', ,,Filozofija ideologije'' (u tri toma), ,,Ognjen Prica - svijest, život i partija'' i ,,Staljinizam i apsurdi jednoumlja''.
Treći aspekt, kritička analiza identiteta, Muminovića predstavlja kao filozofa i etičara na djelu. Riječ je o filozofu na društvenoj pozornici koji javno diže glas na odbranu identiteta bošnjačkog naroda. U ovaj aspekt spadaju djela ,,Hadži Murad i Sandžak'', ,,Srbizam i stradalništvo Bošnjaka'' te ,,Fenomenologija srpske genocidne svijesti''. Sva ova djela su doživjela, zbog velikog interesiranja javnosti, više izdanja. Zatim, tu treba dodati brojna javna nastupanja filozofa Muminovića, posebno s kraja osamdesetih i devedesetih godina XX stoljeća, ne samo u Sarajevu, već i u mnogim sandžačkim gradovima, a posebno preko znanstvenih tribina ,,Sandžak kroz historiju''. Najviše pažnje Muminović je posvetio filozofskom, sociološkom i psihološkom osmišljavanju sandžačke duhovnosti, kao i uopće osobenosti bošnjačkog identiteta. Upravo zbog ideja i stavova iznijetim u javnim istupanjima, profesor Muminović je bio jedan od najviše osporavanih djelatnika, naravno, od strane ideologija i političkih krugova koje su vršile sistematski progon bošnjačkog naroda sa prostora Balkana, posebno sa prostora Bosne i Sandžaka. U tom kontekstu, profesor Muminović nije ćutao kao brojne njegove kolege, već je javno progovorio o sudbini svoga naroda i u tom smislu on je žestoko prozvao brojne kolege iz Srbije i Hrvatske sa velikim apelom da se zaustavi krvoproliće nad nedužnim bošnjačkim narodom. Na taj način neka njegova djela su nastala izazovom rata i kao odgovor na agresiju Bosne i Hercegovine što jasno govori o Muminoviću kao visoko odgovornom kritičkom intelektualcu, koji je progovorio iz duše i svijesti najobrazovanijeg dela svog naroda, naravno pod znatnim utjecajem ideja Sokrata, Voltera, Kanta, Marksa i Bloha. Naravno, to ne umanjuje njegovu originalnost, već upućuje na povezanost njegovih ideja sa filozofijom svijeta.

 

Riječ dvije o filozofu i njegovom životu

 

Dr Rasim Muminović, filozof, redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, rođen je 22. aprila 1935. godine u Trijebinama kod Sjenice u Sandžaku. Roditelji: hadži-Hivzija i Hajruša, rođena Biberović. Obrazovanje: osnovnu školu završio je u Sjenici, a Gazi Husrev-begovu medresu i Učiteljsku školu u Sarajevu. Studije filozofije i njemačkog jezika završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a postdiplomske studije etike na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na postdiplomskim studijama u Beogradu posvećuje se istraživanju tematike tradicionalne i novije etike. Iz ove discipline je napisao više studija i kvalitetnih djela. Doktorsku disertaciju je odvranio na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Gostovao je dva semestra na Univerzitetu u Bonnu (kod G. Schmidta). Koristio je stipendiju Alexander von Humboldt-Sthiftung namijenjenu naročito odabranim u filozofskoj struci u maksimalnom trajanju. Sudjelovao je na brojnim simpozijima, kongresima, raspravama i raznim skupovima u zemlji i inostranstvu, čiji se referati i predavanja pamte.

Karijera: asistent, docent, vanredni i redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Objavio je, pored brojnih studija i rasprava u renomiranim domaćim i inozemnim časopisima i slijedeća djela: 1) ,,Filozofija Ernesta Blocha'' (IMRP, Beograd, 1973.), 2) ,,Ljudskost i povijesnost'' (,,Svjetlost'', Sarajevo, 1978.), 3) ,,Filozofija i praksa'' (,,Svjetlost'', Sarajevo, 1981.), 4) ,,Ognjen Prica - svijest, život i partija'' (,,Školska knjiga'', Zagreb, 1982.), 5) ,,Ethos i ljudsko bivstvovanje'' (,,V. Masleša'', Sarajevo, 1989.), 6) ,,Srbizam i stradalništvo Bošnjaka'' (Sarajevo, 1994.), 7) ,,Fenomenologija srpske genocidne svijesti'' (Ankara, 1995.), 8) ,,Staljinizam ili apsurdi jednoumlja'', (Tuzla, 1997.), 9) ,,Uvod u filozofiju'' (IK Publishing, ''Logos'', Sarajevo, 1998.), 10) ,,Zarobljeni um'', (Harfo-graf, Tuzla, 2000.), 10) ,,Filozofija ideologije'', (I knjiga - Ideologija i trezvenost, II knjiga - Destruktivne ideologije 20. stoljeća), El-Kalem, Sarajevo, 2000. godine, 11) ,,Hadži Murad i Sandžak'' (Sarajevo, 2003.), te više od 200 drugih naučnih, stručnih i publicističkih radova. Bio je član Udruženja filozofa Jugoslavije, član odbora ,,Korčulanske škole'', predsjednik Udruženja filozofa Bosne i Hercegovine (1982-1990), ,,Matice Bošnjaka Sandžaka'', Udruženja pisaca Sandžaka, Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, član žirija za Blohovu nagradu i drugih asocijacija.

 

Skica za filozofski portret

 

Razmišljati danas o filozofskom djelu Rasima Muminovića znači baviti se istinskom filozofijom. Međutim, aktuelna politika je potisnula i marginalizovala ne samo filozofsku misao manjinskih naroda već i vlastitog naroda iz zemlje (misli se na Srbiju i Crnu Goru). U tom kontekstu za pasioniranog ljubitelja filozofije, djelo Rasima je poseban izazov za razmišljanje, tumačenje i življenje. Tok filozofskog traganja doveo ga je do filozofije tada najznačajnijeg mislioca XX stoljeća, Ernesta Bloha (1895-1980), što postaje tema njegove doktorske disertacije: ,,Gnoseološko-ontološki temelji Blochove filozofije'', odbranjene na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Gostovao je na Univerzitetu u Tubingenu kod E. Blocha i Univerzitetu u Bonnu kod Gerharda Schmidta. Koristio je stipendiju Alexander von Humboldt-Sthiftunga namijenjenu naročito obdarenim u filozofskoj struci i humanističkim znanostima, što je imalo presudan značaj na formiranje Muminovića kao temeljnog mislioca koji je proizišao iz tipične njemačke filozofske škole. Monografija o Ernestu Blochu objavljena je u Beogradu 1973. godine pod naslovom ,,Filozofije Ernesta Blocha''. Ujedno, ovo djelo profesoru Muminoviću je dalo legitimaciju filozofa velikog formata. Zatim, djelo ,,Ljudskost i povijesnost'' otvara mogućnosti i granice filozofskog mišljenja, pitanje o jedinstvu povijesti i ljudskosti u samooblikovanju čovjeka. Knjiga je objavljena u IP ,,Svjetlost'' 1978. godine. Djelo je izazvalo brojne diskusije i otvorilo nove teme za dijalog među kolegama u više univerzitetskih centara ex-Jugoslavije. Na taj način, Muminović iz semestra u semestar, iz godine u godinu, javljao se novima djelima što je širilo njegove filozofske vidike.

,,Filozofija i praksa'' predstavlja zanimljiv, jedinstven naučno relativan pokušaj tumačenja odnosa i prepletenosti filozofije i prakse. Knjiga je objavljena u IP ,,Svjetlost'' 1981. godine u Sarajevu. (Ovo djelo profesor Muminović je posvetio uspomeni na brata Haska).

,,Ognjen Prica - svijest, život i partija'' je monografija o poziciji intelektualca u društvu, o revoluciji i umjetnosti, filozofiji kao univerzalnom poimanju svijeta, filozofiji i revoluciji, itd. Ovo djelo autor je posvetio Rifatu Burdžoviću, najznačajnijoj ličnosti Bošnjaka XX stoljeća.

,,Ethos i ljudsko bivstvovanje'' je centralna tema istoimenog filozofskog djela publiciranog kod IP ,,Veselin Masleša'', 1989. godine. Knjiga ukazuje na humanistički karakter etičkih kategorija, interpretira moralne vrijednosti: pravdu, istinu, dostojanstvo, dobro, i druge, ali i konsekvence, posljedice odsustva etičkih vrijednosti. Ovo djelo predstavlja svojevrsni zaokruženi etički sistem.

Vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu potaklo je dublje razmišljanje o ideologiji, mitologiji, destruktivnosti, manifestacijama uma itd. Tematika djela kazana samim naslovom predstavlja središnu temu političke filozofije i filozofije ideologije. To su: ,,Srbizam i stradalništvo Bošnjaka'', ,,Fenomenologija srpske genocidne svijesti'' i ,,Staljinizam ili apsurdi jednoumlja''. Međutim, ova djela zbog određenih pojmova i prideva su u drugom planu i traže jedno studioznije predstavljanje kako bi se i sa filozofske strane rasvijetlila posljedna decenija XX stoljeća, kao decenija krvi i zla.

Djelo ,,Uvod u filozofiju'' je centralno djelo Muminovićeve univerzitetske djelatnosti kao profesora filozofije, jednostavno, to je filozofski dragulj koji reflektira na produktivan i ravnopravan dijalog sa najprominentnijim orijentacijama i predstavnicima suvremene evropske filozofije. Knjiga je izvor nadahnuća i za pjesnika, slikara, povjesničara. Ona je proizvod sarajevske škole filozofskog mišljenja koje se neguje ne samo na katedri Univerziteta u Sarajevu, već i u ediciji ,,Logos'' (kojoj su pečat dali poznati filozofi i profesori univerziteta: Vanja Sutlić, Ivan Foht, Kasim Prohić, Muhamed Filipović, Abdulah Šarčević, Milan Damjanović, Rasim Muminović i drugi mislioci). Djela ove edicije su bošnjačka i bosansku filozofsku misao su približiili evropskoj filozofskoj baštini.

Zatim slijedi ,,Zarobljeni um'', knjiga koja analizira relacije: sloboda - alijenirani um, priroda - pomračeni um, društvo - birokratski um, povijesni um - genocid itd. U pitanju je djelo velikog izazova za suvremenost. Značajno je spomenuti da je dr Rasim Muminović bio suradnik poznatih jugoslovenskih časopisa i društava: ,,Pregled'', ,,Praxis'', ,,Život'', ,,Naše teme'', ,,Dijalog'', ,,Revija Sandžak'' itd. O liku filozofa i čovjeka Rasim Muminovića svjedoči i najbolje govori njegov stav o čovjeku koji je objavio u časopisu ,,Život'' 1969. godine u Sarajevu. U tom prilogu, filozof se pita: Šta je čovjek? Šta čovjek jeste a šta nije?

,,... Čovjek se ne može opredjeljivati za ono što jeste, jer jeste, ali zato se može opredjeljivati za ono što nije i to iz razloga što bi to želio... ili možda zato što drugi od njega traže. Opredjeljivanje ima smisla samo ukoliko je vezano za određeni cilj radi kojeg izigravamo ono što jesmo da bismo igrali ono što želimo ili nas okolnosti tjeraju na to. Takvo igranje i izigravanje čini monodramu našeg svakodnevnog života (danas je gotovo važnije izgledati nego biti). U aspektu moralnog ocenjivanja, opredjeljivanje po zahtijevu spada u egzemplarne oblike nacionalnog otuđenja gdje se to u odnosu na individuu očitavalo kao samootuđenje, koliko tuđe ljudskoj prirodi, a tako posvuda prisutno u historiji.''

 

Mišljenje i zbilja - kao proces uvođenja u svijet filozofije

 

Na samom početku ,,Uvoda u filozofiju'' prof. dr R. Muminovića naglašava svoje polazište i ističe tezu koja se u filozofiji teško ostvaruje, a to je da mišljenje postaje zbiljsko a zbilja misaonom, naravno, u kontekstu da je filozofija usmjerena da misli sve što jeste. Jasno, prema Muminoviću, svaka istinska filozofija je ,,konstantno u otporu prema eklekticizmu, scijentizmu, politikanizmu, dakle, prema svakoj nekritičnosti i površnosti. U tom kontekstu filozofija se javlja kao ,,mišljenje koje razgolićuje besplodnu pohotljivost lažnog samouvjerenja, osujećuje samodopadljivost, ismijava velikoučenost u njenoj zavedenosti, traži izlaz iz postvarenosti koja ljude zamara poznatošču kada ne znaju kakve bi stvare trebale da budu da bi imale smisla. Otuda znati u filozofiju znači više nego vladati znanjem, u stvari, htijeti ono otvoreno zatvorenosti u čemu treba prepoznati moment njena obistinjena i valoriziranja stanovitog poretka stvari, čeme se izlazi na front osmišljavanja''.

 

Vladanje znanjem

 

Ideja o ,,Uvodu u filozofiju'', koliko nam je poznato iz drugih predratnih i posleratnih diskusija sa profesorom Muminovićem, javila se znatno ranije. Međutim, potreba za objektivizaciju ovog neobičnog filozofskog projekta u ovom momentu nametnuta je nedostatkom relevantne, odgovarajuće literature za nastavni predmet ,,Uvod u filozofiju'' koji autor, kao što je poznatno, izvodi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dakle, pokazalo se da ne postoji uvod u filozofiju, jedna ozbiljna knjiga, bez obzira na niz pokušaja od renomiranih autora iz filozofske strukture, na području bivše Jugoslavije, i to je autora obavezalo da promišlja i sadržaj i formu tog predmeta. Njegovo promišljanje, kako smo istakli na samom početku, originalno je i sistematično, a uz to, u ovom stvaralačkom poslu autor nije imao uzora. U samom pristupu autor je skromno to naznačio, prepuštajući kolegijalnom svijetu da  sami o tome prosude, s jednom konstatacijom da ne postoji relevantan ,,Uvod'' u ovaj predmet, ne bar na bosanskom i na drugim južnoslavenskim jezicima.
Pored toga, ni odgovarajući prijevodi sa stranih jezika iz ove oblasti filozofskog duha ne zadovoljavaju uvjerenje autora, i autor smatra da se njima ne otvara put u filozofiju. Poznato je da tko otvara vrata filozofije, teško se sa tog puta vraća. Otuda je trebalo napraviti specifičan koncept rada koji je sada pred nama. što predstavlja veliko zadovoljstvo i izazov za novu recepciju mišljenja. U tom kontekstu, čitac projekat Muminovićevog ,,Uvoda'' u filozofsko mišljenje artikuliran je u devet relativno izdiferenciranih cjelina koje predstavljaju djelove ovog Uvoda. Otvorimo vrata Uvodu.

U prvom krugu se skiciraju problemi od predlogičnih slutnji, preko logičkog zasnivanja, od filozofskog zasnivanja do filozofskog prosuđivanja svijeta. Čitav taj dio sabire se u zaključku pod naslovom ,,Odlučnost izricanja''. Ovim se podrazumijevaju kako prednosti tako i nedostaci prezentirane problematike. Ovim činom ulazimo u svijet duha autentične filozofije. Drugi dio nosi naziv ,,Gnoseološka izvijesnost'', a razvija se kroz cjeline koje nose naziv ,,Spoznajna osjetljivost''. Tu su i ostali problemi: upitnost, jezik i iskustvo; spoznajna svijest, spoznaja i istina. Jedan dio nosi naslov ,,Antinomičnost ideologije'', što bi se moglo smatrati novinom u odnosu na dosadašnje knjige iz oblasti Uvoda u filozofiju. U tom smislu, ideologija je naime centralna pblast i pokazano je njeno neopravdano zanemarivanje. Treći dio obuhvata ,,Ontološku strukturu svijeta'' i tematizira bivstvovanje kao problem iskona svijeta koje se razvija kroz tri dijela: a) ka iskonu, b) artikulaciji iskona, c) filozofski pogled na svijet. Dakle, ovdje imamo s jedne strane artikulaciju iskona svijeta kroz razvijene forme mišljenja (kretanje u krugu, glava svijeta, nezavršenost svijeta). Ovaj dio se završava filozofskim pogledom na svijet čime se na određeni način zaokružuje filozofska problematika. Dakle, ono što će dalje slijediti ulaziće u strukturu toga svijeta. Na taj način će se pojaviti aksiološko zasnivanje (četvrti krug Uvoda), eksplicirano prema vrednovanju vrijednostima koje predstavlja svojevrsnu prelagomenu u etička, estetska i antropološka pitanja. Time se ujedno iscrpljuje dugi niz cjelina autorove filozofske slike svijeta.
Najzad, u petom dijelu ove knjige razmatra se povijest filozofije i društva da bi se odredile granice umovanja, povijesnost, filozofijska empirija, subjektivnost i kultura. Ujedno, ovim temama čitatelj se sistematski uvodi u istinski studij filozofije.

 

Mogućnost filozofije

 

Posljedni dio Uvoda posvećen je naznaci mogućnosti filozofije i prirode njene aktivnosti pod naslovom ,,Filozofija i revolucija''. Ovim poglavljem autor promišlja filozofiju kao izazov, zatim fenomen revolucije te suvremenost i mišljenje revolucije. Na taj način on kritički valorizira prijethodne rasprave o ključnim temama i blohovski rečeno, anticipira mogućnost filozofije danas i ubuduće. Dakle, filozofija misli budućnost, jer anticipira futuristički ljudsko mišljenje.

U svim ovim naznačenim krugovima uvođenja u filozofsko mišljenje, profesor Muminović se zalaže za sistematičnost u mišljenju i za tvorenje filozofskog sistema. Jasno, to je njegova strukovna legitimacija i zahtijev vremena za budućnost filozofije. Jasno, poruka koju autor knjige ,,Uvod u filozofiju'' daje, zapaža se kao sigurna mogućnost da je filozofija da je filozofija konstantna snaga antropološkog bića čovjeka i izvor njegovih teoloških potreba, odnosno primarnih potreba, nadasve primarnih oblika koje čovjeka obilježavaju jedinstvenim bićem na makro i mikro planu. Valjda naglasiti da je podnaslov knjige dat u sintagmi ,,antropološko otriježnjenje', i to daje nove mogućnosti za razmišljanje. Na taj način se ističe pozitivni smisao filozofije za sve njene ljubitelje, a to vodi cilju da se probudi duhovni interes za filozofiju i za posebno tumačenje svijeta u kojem se često pitamo: Zašto živimo?

Dakle, filozofija želi da objasni sebe. Ona se na taj način razlikuje od ostalih znanosti koje znaju više druge stvari no sebe, kao i da otvara nova pitanja u vremenu. Zato je prvi zadatak filozofije da misli sebe. Prema tome, kada se pročita, odnosno prostudira Muminovićevo djelo ,,Uvod u filozofiju'', može se jasno zaključiti da se radi o zgusnutom i misaonom tekstu koji ima edukativne i druge relevatne vrijednosti. Pored toga, može se jasno zaključiti i otvoriti pitanje: što je danas ostalo od čovjeka koji se kao ključni subjekt društva i prirode uzdigao spoznajom do zvijezda koje opet bolje poznaje nego sebe. U tom smislu R. Muminović nudi jedno svojevrsno antropološko otriježnjenje. Riječ je o originalnom pristupu uvođenja filozofije i to na osoben antiškolski način, s jasnim distanciranjem od već poznatih ,,Uvoda'' koji su pisali poznati evropski filozofi: Hegel, Bloh i drugi.

Imajući u vidu dosadašnje Muminovićeve studije, rasprave, eseje i posebno knjige koje su se pojavljivale u posljednje četiri decenije, ovom knjigom autor je potvrdio još jednom svoje zapaženo mjesto u matici filozofskih zbivanja u Bosni i Hercegovini kao i filozofskoj misli na prostoru bivše Jugoslavije. Filozof na najbolji način zaokružuje, kako to lijepo i precizno ističe akademik Muhamed Filipović, inače urednik ove knjige, da je riječ o osobnoj strukovnoj filozofskoj legitimaciji na koju kao filozof i profesor Univerziteta dr Rasim Muminović ima pravo sa svim stvaralačkim i ljudskim referencama. Stoga, na kraju ovog kraćeg i fragmentarnog istupanja i saopštavanja informacije o ovom svojevrsnom filozofskom događaju, slobodni smo istaći da ako je njemački filozof Ernest Bloh svoja predavanja s skraja šezdesetih godina mogao imenovati ,,Tibingenskim uvodom u filozofiju'', koja su bila jedna od Muminovićevih mladalačkih uzora u filozofiranju, (misleći prvenstveno na ,,Principe nada''), na taj način bi se predavanja našeg filozofa i njegov Uvod mogao nazvati ,,Sarajevskim uvodom u filozofiju'', jer je ovaj grad nakon osvajanja slobode konačno dobio filozofsko djelo koje bosansku filozofiju i uopće bošnjačku filozofsku misao može prezentirati sa djelima mislilaca mnogo razvijenijih zemalja.

Akademik Filipović je dodao da za profesora Muminovića filozofija ne bi smijela da bude ni naučna ni religiozna, već samo kritika totaliteta. Baveći se tim kritičkim tumačenjem, do sada sam razmatrao dvije, a ovo je treća tema i kroz sve tri povlači se mišljenje da filozofija sama po sebi zapravo treba da ukaže na propuste koje su učinile nauka i tehnika oslanjajući se na religiju, kako bi se spriječila moguća kataklizma koja nam prijeti.

 

Recepcija Blohove filozofije

 

 

 

 

 

 

Odlomak iz znanstveno-istraživačkog projekta: ,,Bošnjačka filozofija XX veka', ,,Univerzitetska misao', 2007.
Da li ste čuli za bošnjačkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovića?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminovićeve kritičke filozofije

Šefket Krcić

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminović

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizvić

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizvić

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili priča o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikić

Crna Bajka

Hajro Ikić

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim