Kiša

Autor: Enes Haliloviæ

Jest istina jedna riječ: nije umro, no se odmorio. A kako se nije odmorio... od devet godina ostao siroče sve gledajuć ko će ga dignut s mjesta il ga požurit da mu uklepa nešto; svačijem je oku bio na potrk.

Ona mu starija sestra bijaše udata kad on osta s majkom da izvlači brazde, a mlađa sestra stavi ruke u naćve, od osam godina, sabija ko i on.

Tako su deverali dan i komat. Kad je pristaso, odvede ga starija sestra u tu kuću gdje je bila udata, te ga skoli da uzme jednu sirotu iz toga bratstva.

Ni pogledo je nije, sahi, no, kad je pukla puška pod kućom on upita sestru:

"Šta bi ovo?"

"Dadoše ti djevojku", reče mu sestra, a on ugnu ramenima i prišuta se.

I dođe mu, tako, nevjesta u kuću, i nije prošlo ni dvije hefte a on pustio mlađu sestru za nekog hadžiju, imućnog, što je osto udovac.

Rodi on sa ženom troje djece i ode mu, sve troje, u zemlju ko da ih neko rukom uze. Da l se nijesu potrefile krvi il je neko pustio riječ među njih, hodi znadi, al kako se koje zgrušaj i rodi - tako ga i ukopaj poviše kuće, na ledinu.

Tri su ona mezara, mala ko mravinjaci, i tri, poviše njih, kamena gdje piše: Tahir, Bešir i Munir.

Ona mu se žena, grdnica, istopila za tom djecom: sal sjenka je od nje ostala. Namirivala bi po kući, uvijala se, jada, a on obuče plavo odijelo "Sekcije za puteve" te cio vijek šoder pod valjak il snijeg u jarak.

Posenke, pod stare dane, izgubio je onu krpu zemlje.

Sinovac mu se zadužio kod zelenaša i na pare poturio njegovu zemlju - ni pito ga nije, no ga potpiso, lažno. Mislio, dalavera, da gradi raonike pa zaronio, a on, nesretnik, pod stare dane, ne bilo mu teško, sišo u Tutin. U Dom za starce.

Paklo cigara u šake i niz put.

Kažu, ni okrenuo se nije da vidi svoju zemlju gdje mu ostaše Tahir, Bešir i Munir.

Čusmo, sinoć je s akšama ispijehnuo. Nije bolovo, za igbal. S nogu je otišo, a blago njemu, kako ga spustiše u zemlju prosu se kiša - milost iz oblaka: evo ječe vazdan oluci. Jeka jeku ne stiže, blago njemu.

 

Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin