Nafaka

Autor: Enes Haliloviæ

Zborili su naši stari, da su čuli od starih koji čuše od onih još starijih riječ koju ovi od svojih starih čuše, da sve što je čovjeku jurge i muke kroz život to mu je od trčanja za nafakom. A i nafaka juri čovjeka, pa su zborili ti naši stari da čovjek ne bi jedan dan živio kad bi ga smrt jurila koliko ga nafaka juri. A sve što stekne čovjeku je nafaka: u žitu svako zrno, svaki dinar, šljiva, travka i kocka šećera, sve.

Oženio se Refik, dobru i poštenu uzo djevojku, i bila silna svadba. Al Refiku otac bio komunist i nije sina sunetio. A i Refik bio član Partije - na um mu palo nije da se u tridestoj suneti. Al hodi znadi šta noć prva bračna nosi. Rekla mu žena da je prstom ne takne dok se ne osuneti - kako je ostavljeno muslimanima. Nije mogo Refik sunedžiju il hirurga da dovodi u kuću, kad narod na čestitanje dolazi, no otišo kod hirurga, tajno. Šalio se hirurg kako treba da ga naoštri, i tako, prethodno je Refik obrio rastinje okolno, znao je da se djeca prije tog nicanja sunete.

Mlađi brat je dovezo Refika od hirurga do kuće i ležao je Refik dok se nije oporavio, a jeste ga silan bol probijao kad bi mu žena prošla niz sobu, a krv mu navirala u ud obrezan. I sve bi dobro bilo da nije hirurg ispričao, pijan, ovu zgodu.

Al je sa stola kafanskog već drukčije otišlo i priču je narod okrenuo da je sve plještalo.

I baš su svi zborili, da nema Refika da izađe iz kuće, a nije otišao na bračno putovanje. Zborila je čaršija, da je Refika ujela žena - pomamljena vatrama prve noći - te mu ga otkinula, pa mu sad zašiven ima zarezotku na polovini.

Tako je i ostalo.

Od silne bruke, prosute čaršijom, Refik sjedne u kola i zapuca za Njemačku - tad mu viza nije trebala. I evo, još je tamo, radi, sredio papire odavno, žena mu radi, djeca porasla. Kažu da šalje bratu stalno pare za idaru, i roditeljima, galiba je sal jednom dolazio na viđenje - idu oni kod njega u Njemačku.

Brat Refikov osunetio se prije ženidbe, al jok kod onog hirurga, no u Turskoj, dok je bio na odmoru. I on je sad oženjen, djecu ima, al ne radi, propala mu fabrika, sal su zidovi od nje ostali - da mu crkavicu Refik ne pošalje, lipso bi od gladi. Pa eto gdje mu bi upisana nafaka: u priči narodnoj i u gaćama starijeg brata!

 

Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin