Ima svemir jedan u kome zvijezda imenom Sunce putuje oko sazvježđa Strijelca prema sazvježđima Herkula i Lire. Planeta jedna imenom Zemlja putuje sa zvijezdom Sunce i oko nje se okreće. Na Zemlji tlo morima nepotopljeno, na tlu grad, u gradu ulica, u ulici kuća okrečena u žuto. Baš u toj kući soba jedna, za male pare iznajmljena, u sobi knjiga Seksta Propercija. U toj knjizi - pored troglavog Geriona, junaka Herkula, Itačanina Odiseja i nepoznatog Demofonta - pominje se Mahaon što bi slavni ljekar, kao i otac mu Eskulap. Iver ne pada daleko od klade.

U svemiru istom, na planeti Zemlji što za Suncem ka istim sazvježđima putuje, na tlu istom nepotopljenom, u gradu istom i u ulici istoj, i u kući istoj, okrečenoj u žuto - pored sobe u kojoj je knjiga Seksta Propercija - soba, za male pare iznajmljena, u toj sobi stanuje konobarica Milhata, četiri banke ima, al držeća. Ona zna, da iver ne pada daleko od klade.

Silovo je Milhatu neki pijani srednjoškolac Emro, uz kafanski šank - pred cijelom kafanom. Skočio na nju iznenada, ko pas na kučku, gosti su iskolačili, pa niko da je odbrani, no istrčali i zvali policiju.

Emro obavi poso i iziđe, a malo potom, stiže inspektor.

"O, to si ti? Je li te tukao?" upita inspektor i izvadi bilježnicu, a Milhata ništa ne odgovori no zapali cigaru.

"Smiri se... ko je to bio?"

"Emro, napilo se derište, tu živi iza stadiona..."

"Da nije to sin onog Saja, mehaničara?" pita inspektor.

"Jeste", odgovori Milhata.

"Vidiš, od onakvog oca - koji pad."

"Kakav pad? Bolje me on kreso no njegov otac."