Bacanje oca

Autor: Enes Haliloviæ

Priča narod ovu priču, al ne kazuje sve do samog kraja.

Imao čovjek tri sina i tri psa; ženu je davno ukopao. Na debeloj zemlji, kraj rijeke, primalo mu se svako sjeme, a i dosta je šume imao.

Dođe dan kad otac, već star i osušen, reče sinovima da treba da ih odijeli.

Prvo otac dade sinovima po jednog psa i po trećinu zemlje, i to da svakom rijeka preko zemlje protiče, ali najstariji sin reče da njemu treba najviše zemlje, srednji veli, njemu, a najmlađi viče, da tako ne može i da to on živ neće dopustiti.

"Dobro", reče otac "ko me od vas baci najdalje, nek dobije najviše zemlje - najjači je, pa nek najviše zemlje radi."

Najstariji sin podiže oca pa ga baci podaleko i ovaj poče da ječi tako da je sve odlijegalo. Srednji sin podiže oca i baci ga još dalje - jeka jeku ne stizaše. A najmlađi sin reče: "Ne mogu da te bacim, žao mi te".

"E ti si dobar, tebi, asli, sve ostavljam, a ovi su kvarni pa nek idu po svijetu, ništa him ne dam", reče otac sinovima.

"Oče, on je dobar, njemu će Bog dat, no mi šta ćemo, daj nama", reče najstariji sin.

"Pa, daj zemlju njima dvojici, neka him kad su gladni, a ja odoh, da se snalazim", reče najmlađi sin.

"E je l?" naljuti se otac. "Idi kad si budala", reče najmlađem sinu. Onda se okrete ka dvojici starijih: "Sad je vaša zemlja, i psi su vaši, pa činite šta vam volja!"

Došapnuše se najstariji i srednji sin pa viknuše ocu: "Idi i ti s njim sa ove zemlje, ništa nam ne trebaš! Mrš! Idi kad si sve htio njemu da ostaviš!"

Ode najmlađi sin i odvede oca koji jecaše od bolova. Ne zamakoše ni iza brda, a otac umrije. Sin proli suze pa se vrati na imanje i donese mrtva oca na leđima.

"Iskobismo oca svađom i bacanjem te umrije", reče najmlađi sin.

"Pa šta?" reče najstariji.

"Pa da ukopamo oca, svi zajedno. Gdje nam je srednji brat?" upita najmlađi.

"Ubio sam ga, htio je da uzme najbolje njive i dva psa pa sam ga ubio."

"Pa... kako?"

"Pa eto, sad je cijelo imanje moje."

Najmlađi sin predloži da ukopaju oca i srednjeg brata pokraj majke, a najstariji mu reče:"Idi s moje zemlje, sam ću da ih ukopam".

I ode najmlađi sin u svijet, a najstariji odvuče oca psima koji su već jeli srednjeg brata.

Sutradan, ostrvljeni psi pojedoše i najstarijeg brata te njima ostade sva zemlja, a najmlađi, blago njemu, nikad se nije vratio na očevinu.

 

Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin