Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Bošnjaštvo kao kontinuitet - Bosnjaci

Bošnjaštvo kao kontinuitet

Autor: Muhedin Fijuljanin

 

U èuvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom, kada mu je Turski beglerbeg rekao: ''Nema više Bosne, a neæe biti ni Bošnjaka, Huseine.. Gineš za državu koja nikad nije postojala niti æe'', Husein Kapetan Gradašèeviæ mu je odgovorio sljedeæim rijeèima: ''Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti æe i poslije vas!''

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretièku, katolièku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda - Srblji (Srbi), Horvati (Hrvati), Albanezi (Albanci) itd. Od sredine XIX stoljeæa, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jaèanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci sve èešæe se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeæi naziv Bošnjak... Bošnjaci su autohtoni narod Bosne sa milenijskim kulturno - politièkim kontinuitetom. Razne seobe, progoni i ratovi utjecali su na geografsku rasprostranjenost Bošnjaka, kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najveæa koncentracija Bošnjaka (oko 2 milona) je u Bosni i Hercegovini i Sandžaku (Srbija i Crna Gora), a veliki broj Bošnjaka (oko 300.000) može se naæi i na amerièkom kontinentu (SAD i Kanada), zapadno-europskim zemljama, te u Turskoj (oko 5 miliona potomaka Bošnjaka, koji su se iselili za vrijeme Austro-Ugarske okupacije). U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretièkog vjerovanja i nisu priznavali ni katolièku ni pravoslavnu crkvu. Štaviše, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona, jer i rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na Bosnu i Hercegovinu sa ciljem uništenja bošnjaèke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretièkih Bošnjaka na katolièanstvo, odnosno pravoslavlje, postepeno su uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeæa, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno katolièke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih politièkih misionara, odroðuju od bošnjaèkog nacionalnog korpusa i na temelju zajednièke vjeroispovijesti poèinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katolièkim Hrvatima.

Tijekom Austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj oèvršèivanja jedinstvene bošnjaèke nacije bio je osuðen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa Srbima i katolika sa Hrvatima bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulse dolazili od okupatora, dakle od Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine. Prof. dr. Muhamed Filipoviæ pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etnièkom smislu bili Bošnjaci i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske koja poèinje od sredine 19. stoljeæa, nije poèela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike. Istaknuti bošnjaèki intelektualac, Adil Zulfikarpašiè napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda, i katolièki i pravoslavni pisci u Bosni, naroèito Franjevci, u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima. Prof. dr. Mustafa Memiæ se slaže, i istièe: "Od sredine XIX stoljeæa, od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba meðu ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veæe dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada poèinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci... Taj proces se putem nacionalistièkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline''. Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranoviæ je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaæenik srbijanske Vlade, Petranoviæ je 60-tih godina 19. stoljeæa oko sebe okupio èitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta meðu bošnjaèkim pravoslavcima, ali i meðu dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martiæ, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranoviæ, u svojim Zapamæenjima navodi da je Teofil Petranoviæ bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranoviæevoj knjizi - Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine - Novak Kilibarda piše da je Petranoviæ "cijenio ukazano povjerenje (vlade Srbije), pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu''. Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranoviæ "kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novèane potpore nego ijedan drugi povjerenik''. Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaæenik hrvatske vlade - Stjepan Radiæ. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radiæ je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tzv. "pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta èisto narodnoga, radi toga jer se bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju Hrvatima u narodnom i politièkom smislu''. Bitno je napomenuti da su i brojni katolièki misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretièko vjerovanje Bošnjaka. Meðutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjaèki katolici nisu imali razloga da se tako osjeæaju niti su se tako osjeæali. Sve do dolaska braæe Radièa u Bosnu, nijedan bošnjaèki katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braæe Radiæa bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti meðu Bošnjake katolike, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim