Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Moba - Bosnjaci

Moba

Autor: Nedžib Vuèelj

 

  Sit gladnom, zdrav bolesnom, lopov poštenom, lažov iskrenom, loš dobrom ne vjeruje, bogat prosjaka ne daruje niti u "Dabogda imao, pa nemao" vjeruje, blago onom ko drugoga kao sebe, ko tuðe kao svoje poštuje, onaj ko drugoga kao sebe uvijek ima, ruka u ruci, toplina u duši, velik si, èovjeèe, èovjek si. Teško, kažu, onom ko rano ostane siroèe, bez oca i majke, a pogotovo bez majke. Taj, kažu, nikada sit sa sofre ne ustane, ako uopšte ikada i ruèa za sofrom. Nikad se, kažu, niti najede niti napije, niti naspava, niti ga ikada može želja minuti ovoga svijeta. I kada umre, kažu, umre otvorenih i usta i oèiju, jer mu i oèi i usta ostanu gladni, pa taman da se je tako najeo da mu je stalo i pod deveto rebro.
  Ramo Medov iz Braniševa ostao je bez majke èim ga je rodila, a otac nije èekao dugo, veæ mu doveo jednu maæehu, pa mu i to bilo malo te dovede i drugu. Bio je Ramo više tuèen po glavi nego što su druga djeca bila milovana. Jeo je ono što ostane iza maæeha, a rijetko bi se kad i njegov otac Medo sjetio da svojim ženama naredi da mu štogod lijepo i ukusno spreme, mada je njemu bilo sve slatko, samo što mu nikada nièega nije bilo dosta. Po nekim knjigama se vodio kao Ramo Vuèelj, a po drugim kao Ramo Ejupoviæ, taman tako da ni sam nije znao ko ga je gdje upisivao. Prezime Vuèelj, kažu da je poticalo od prezimena Gusinjac, i Ramo je znao da je porijeklo Vuèelja iz Gusinja, te da su njegovi dobili prezime po tome što je neki Gusinac lijeèio djecu od suhoga kašlja provlaèeæi ih kroz usta mrtvoga vuka, odnosno, kroz vuèiji zijev, pa mu otuda i ostalo prezime Vuèelj, koje i dan danas postoji. Prezime Ejupoviæ dobio je po svom djedu Ejupu, i jedva je nekako svoje papire kasnije sve preinaèio u Vuèelj, kako ne bi odudarao i otuðivao se od svoje loze. Otac Medo je bio trgovac i uglavnom je obijao po svijetu i najmanje bivao sa svojom porodicom. Ramo je slušao, radio, æutao i za sve klimao glavom, i ne daj Bože da se požalio na svoje maæehe, niti je smio, a niti tako mali znao. Otac mu je bio tako ljut da mu se Ramo nije ni radovao kada se Medo vrati sa puta, jer je znao da æe biti vike i galame i na maæehe i na njega, a na kraju ako ko bude bijen biæe bijen Ramo i niko drugi, jer je uvijek bilo da ode huka na vuka, a lisice meso jedu. Njega su maæehe uspavljivale šamarima, a kasnije bi samo priprijetile prstom i to je bilo dovoljno. Siroti Ramo nije znao ima li dvije maæehe i oca ili su sve troje kao tri maæehe. Ali ne navrši Ramo ni sedam godina, a umrije mu otac Medo. Nisu mu ni maæehe dugo èekale pa da podviju rep i zatraže sebi neki drugi derman i selamet. Ostao je Ramo da ga bratske žene njive, a one se trefile gore od maæeha, pa niko za Ramom ni hal habera ne da. Kao da je Ramo jabandžija. Jedino, kad Ramo treba tjerati stoku u Kruševlje, onda se sjete da mu tutnu komad jeèmenice, a rijetko pogaèe i komad tvrdoga kravljega, ali sigurno nikada ovèijega masnoga sira meðu ispucale dlanove, pa da usput pojede. Ruèak bi mu se odnio, ako bi ko imao da mu ponese, ako ne b, onda je za veèeru dobijao isto što i za doruèak, i to bi mu bilo sve. Kad drugi èobani ne bi mogli da pojedu svoju hranu, onda je tu bio Ramo, koji nikada ponudu nije odbijao, ma o kakvoj se hrani radilo. I dok bi Ramo jeo, èobani bi se seirom seirili kako to on jede slatko i koliko hrane može da pojede. Ma koliko bi mu èobani dali hrane, ni jedna troha ostala ne bi da se baci. Jedino je on znao da je svaka baèena troha veliki grijeh. Jedino je prije jela iz dubine duše pominjao bismile i hljeb ljubio uvijek prije jela. Svi su se èobani bolje hranili od Rama, ali su svi bili mršavi i nekako vehti i zakržljali, a dok se Ramu svaki zalogaj za hudžut primao kao malter za èatmu. Koristile su to i Ramove bratske žene, pa kad bi im nešto trebalo propasti, onda bi se to davalo njemu i on bi po pravilu svaki put sud dobro oblizao prstom, da ga poslije njegovog jela nije trebalo skoro ni prati. Njihova djeca su jela masnoga sira, a Ramu se davala samo cika iscijedjena iz sira, kada bi se trebala sipati nova voda, a i surutke je imao dovoljno, da cipa-cipcio pozeleni od nje. Jeo je Ramo slaðe surutke i jeèmenice, nego njihova djeca kajmaka i pogaèe, a Bogami mu se je bolje i poznavalo. Nije brzo rastao, jer mu je otac bio nizak, ali se za to širio u širinu i debljao u obrazima da se narod seirio njegovom napretku, a posebno su se seirili oni koji su dobro znali èime se Ramo hrani, te oni koji su Rama lièno hranili. Obrazi su mu bili jedri i rumeni, kao da su napuhani, i èovjek bi rekao da æe istog trena puknuti od jedrina. Bio je, jednostavno, temeljan.
   Jednom su Rama poveli na svadbu kad se Murat

Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim