Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Stari pastir - Bosnjaci

Stari pastir

Autor: Safet Sijariæ

 

   Nepregledni kamenjar po Ostronoši, gdje izgonimo ljeti sa stanova stoku na pašu, prepun je rupa i pukotina u stijenju, tako da ovci poèesto zapadne noga, a ponekad goveèetu. Životinja trgne i noga se ozlijedi, išèaši, nekad èak i slomi. Nijesu rijetki sluèajevi da se nekome hajvan vrati na tri noge. A desi se i da ostane uhvaæen, zarobljen u kršu. Dogodilo se i nama da nam ovca išèaši èlanak. Jedva je sestra dognala do stana, plaèuæi kao da je kriva. I cijelo veèe je otac morao raditi na vraæanju zgloba u prirodni položaj i osiguravanju bolesnog mjesta pomoæu šina i udlaga napravljenih od ljeskova drveta. A adžo-Hilmovima jedne je veèeri junac, sjeæam se, ostao u divljini baš kad je poèinjala padati jaka, vrlo svježa planinska kiša. Sva se goveda prije vremena vratila iz liješæa, samo zelenkastoplavi mladi bik se nije pomaljao. Tražili su ga dok je, kao zainat, sve jaèe kišilo i mrak se brzo zgušnjavao, pitali druge èobane da ga nije ko vidio, ali od njega ni traga ni glasa. Peli su se na èuke i dozivali ga u mraku: "Ho Mandonja, hod hoeeejsaa!" ali se on niotkud nije oglašavo. Ni da rikne, ni da mukne. Samo se èuo šum kiše po širokom ljeskovu lišæu. Zagledali se u vrtaèe zarasle u kleèje, zavirivali u liješæa, osluškivali... Bili su veæ mokri do kože kad su ga, sasvim sluèajno, otkrili, sred nekog usjeka u stijenju zaogrnutom ljeskovim granjem. Ležao je, na boku, bespomoæno, jer mu je zadnja noga bila, kao u kljusu, uhvaæena u duboku jamu u kamenu i tako ostala za njime, izglavljena u kuku i slomljene cjevanice. Otpuhivao je, stenjao i jeèao. Morali su da pozovu u pomoæ. Sjeæam se kad je æaæa, odazivavši se ispred kolibe na glas koji mi unutra nijesmo èuli, otrèao u kišnu noæ, u kojoj se ništa nije vidjelo, osim havetinjskih oblika siva krša po obližnim bregovima i neobiène, strašne konture ogromnog Medveðaka, brda sa nekakvim usjekom po samom vrhu. Kad se ljudstvo okupilo, prvo su morali da ga podignu - što nije bil baš lasno, jer mladi bik, od dobre rase, bio je krupan i napredan - a onda su mu, pridržavajuæi ga, izvlaèili nogu... Nije mogao da stane na nju, veæ mu je, krvave potkljenice, nemoæno visila o oblu kuku, i ka da ga je vukla k zemlji... Moradoše ga zaklati, tako mlada, jer išèašenu kuku i zdrobljenoj kosti se nije moglo ništa uèiniti. A tako je bio lijep, razvijen i snažan. Nabijena vrata, široka èela i jakih, oštrih rogova. A oèiju prijatnih. I nekako razumnih, kao u ljudskog biæa... "Jazuk!" govorili su ljudi, dok žene, žaleæi jadnu životinju, klele kamenjar. "Ubio ti bog krš ðavolji".
   Bilo je i drugih nevolja. Najèeša je bila planinska stud, koja bi katkad dovela dotle da ovce i krave prosto zakrpe s mlijekom, a dogaðale su se i velike ljetnje suše, kad je trava znala sva da se sparuši i stoka usljed toga propadne, potemelju. Da to ne bude malo, nijesu bili rijetki ni nesporazumi oko meðe ili zabrana, oko pohare i pojila, nesporazumi koji su se ponekad završavali i bitkom. Te kad se tome dodaju još upadi lopova noæu u torove i kraða jagnjadi, noæni napadi obijesnih prolaznika kamenjem na stanove, paljevine sijena... Ali barabar uz pobrojane nedaæi bio je i ovaj vražiji krš. Te škrape u stijenju stari pastir Stefan imaše obièaj da zatiska kamenjem. Nosio je u džepu èekiæ, velik i težak, zidarski, i njime, i to dobro, zakucavao svaki kamen koji ubaci. Odlièno se sjeæam toga gorostasa ali pognuta malo u ramenima, pod teretom od godina, starca u crnu suknenu odijelu i šajkaèi, a u kišne i hladne dane ogrnuta, takoðer crnim, suknenim talaganom s velikom šiljastom kapuljom. Starca što je vjeèito išao skoro bez osvrtanja, ali videæi dobro kreæe li svaka za njim. Imao je lice krupne graðe, sa visokim èelom, širom kojeg su se pružale rijetke mada poduboko urezane crte, i sa dugaèkim obrazima, gotovo bez bora, ali malo ulegnutim. Gusti prosijedi brci spuštali su se pokraj pravilno izvajanih muških usana, veliki, otežali. Oèi ne znam kakve su bile, jer mu je pogled ispod strehastih vjeða, stalno, bio oboren kao i brkovi. Pušio je na lulu. I voljaše da jede klekinje. Na licu je vazda imao smiren izraz. Malo je govorio, ali su te rijetke njegove rijeèi ostajale kao da su u knjigu zapisane. Njegovi savjeti se nijesu zaboravljali, i valjali su onome ko ih je slušao. Mojima je jednom preporuèio da žanju jeèam kad se èinilo da još nije dovoljno zreo. Jeèam je bio neobièno dobro rodio i on je rekao da se odmah pokupi, kako ne bi prezrelo i prosulo se takvo žito. Poslušan je stariji, iako sa izvjesnom bojazni da nije, ipak, malo preuranjeno; jeèam je požnjeven, rukovežðe brzo pokupljeno i povezano u snopove, teške od roda. I zaista, zrna se po vršidbi i sušenju nijesu smežurala, ostala su jedra baš kao što su bila u klasju. Takve jeèmenice, tako slatka hljeba nijesmo dotad jeli. Još jedan savjet èula je od njega naša familija. Kazao je majci kako da spasi najmlaðeg mi brata, mališana od godinu i nekoliko mjeseci, koji nešto bijaše mršav i slab pa jedva dušu držaše. Lobanja mu se istakla, obrašèiæi se udojili, a usne istanjile; oèi u uglastoj glavi na do žaljenja utanjenu vratu bijahu zastrašujuæe velike, a u njima kao da je život gasnuo. Rebra na nejakom grudnom košu jasno su se ocrtavala pod tankom kožom, a slabašni trbušèiæ ostajao raspet, poput odrane jagnjeæe kože na rakiji za sušenje. Noge, svedene na kost i kožu, tanke kao kakvi štapovi, proširivale su se u koljenima u nezgrapan èvor. Sve u svemu, jadni mališan je bio sami kostur.

(Tekst elektronizirao Emir Fetahoviæ, Novi Pazar)
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim