Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
Murat - Bosnjaci

Murat

Autor: Zaim Azemoviæ

 

   U suton grupa ljudi i jedna žena stigoše u peštersko selo Ravaništa. Seljacima koje su sretali usput nazivahu "Akšamhajrala" i dijeljahu cigare. Stanovnici Ravaništa prepoznaše meðu njim svoju odivu, Hajriju, koju prijatelji dovode u prvièe, prvi obilazak rodbine poslije njene udadbe. Duge su zimske noæi, a Pešter ravna i sniježna. Po svunoæ meæava briše pustim poljima pa kako preturiti noæ lakše nego uz razgovor, gusle, toplu kafu i duvan. U selu kao da jedva èekaju da neko od prijatelja svrati na konak da se iskupe i isprièaju. Posjeèari se poèeše okupljati odmah poslije veèere. Žene su zavirivale ulice Hajriji je li na æeif, je li zadovoljna udadbom, da li je propala i pomršala, šta je obukla i šta na grlo ponizala. Ali najradoznalije su bile da vide zeta, je li gledan, pitom i privitan, stasit i mudar.
   I dok su pridošlice, prijatelji i zet sjedili uvrh sobe uslonjeni na jastuke, èas ispružajuæi noge po šarenom prostrtom æilimu, èas i povlaèeæi da ih prekrste, kako je ko stizao na posjedak iz sela Ravništa, nazivao im je hožðeldiju, oni su ustajali da se rukuju i zagrle, pa ponovo sjedali bacajuæi cigare pridošlicama. Ukuæani iz Bajrove kuæe trudili su se da boravak prijateljima uèine što prijatnijim. Stalno su im poturali jorgane i jastuke uz leða da se naslone, pusteæije da im bude mekše gdje sjede i nutkali ih šerbetima, kafama, cigaretama. Momci iz Ravništa poèeli su da zadijevaju zeta, da mu probaju huju i narav kroz šalu:

"De, zete reci nešto krupno" - od svija èusmo razgovora i rijeèi, od zeta ne èusmo. Mudar je ko govori malo, birano, a kakav je onaj što ništa ne govori, to niko ne zna."

"Ko nije za zbor neka æuti. Budala æe se sam javiti."

Zet èeka neku krupnu rijeè da izgovori. Kao onaj što je rekao; ''da izgori ova kuæa veliki li bi ugljen bio, ili: bukva, badanj''.

"Budi slobodan" - sokolili su ga stariji ljudi iz ženine mu rodbine. "Mi smo pomiješali krv. Šta rekli Albanci: Dao sam ti kæer za ženu, ako imade èovjeka, ako nemade, dao sam, prijatelju, èovjeka tvom sinu."

"A bije li te drugo?" - šaputale su žene Hajriji na uvo. "Je li miran ili ljut kad ovako šuti? Izgleda da je ljut. Viði, ima onaj damar, onu kiku meðu vjeðama, kad se namrdi podignu mu se vjeðe kao kuke", iskušavale su je. "E da znaš kako su nas naši muževi bili. Uveèe na posjecima bi se falili jedan drugome koji je više izbio ženu. Onaj konopcem, ovaj furnjakom, pesnice i šamare kao da nijesu brojali. Za muža koji ne bije ženu govorili su sa prijekorom: "Ti odra ženu bijuæi je, sve je biješ æulafom". Kako su budale bili naši ljudi. Oèuruèi, obij bubrege svojoj ženi, svome najboljem životnom drugu koji je uz njega do smrti, oboli je, pa posle kukaj za nju, slušaj njenu jeku i obijaj od hodže do popa, od travara do ljekara, da pogaðaju šta joj je, baj i lijeèi, a sve uzalud. Tek kad ostanu bez nje vide šta su izgubili. Kad kaljav šal oko glave ponesu, kad kaljavu jaku od košulje oko vrata ponesu meðu ljude, vide da je drugaèije kada nema ženskih ruku u kuæi. Pa da bi im djeca imala hljeba moraju krijuæi svoje ruke u brašno i tijesto da zavuku, da se pepeljave pokraj ognjišta, da se omrèe i nagarave od dima i èaðe pekuæi ljeb. Tek tada vide šta su uèinili i kaju se i žao im je, ali Bašnjaku kasno pamet dolazi i ljutina i bijes mu trèe ispred razuma. Pa posle moli i plaèi pred heæimima, nudi pare samo ženi život da bi spasili, ali šta je fajde poslije žaliti i plakati, polomiti joj rebra, pa kuku šta uradih. Kad bi se naljutili, muževi bi nam govorili: "Žena da se ne bije za èetrdeset dana postala bi aždaja. Žena, maèka i pravda tri puta u vijeku hoæe èovjeku za oèi. Žena kad se uda, kad joj djeca porastu, kad èovjek ostara, stalno varka da nabije èovjeku ular na vrat. Žene su dobre samo dok im je pijac otvoren, duga kosa i kratka pamet, zato se i kopaju kad umru u dubinu do pazuha. Sve što joj ruke pozlate, to joj jezik potamni, ženi da nije jezika za èetrdeset dana bi svetac postala..." Govorili su tako zbog shvatanja da je sramota pokazivati da se žena voli, pa nikada, kad ih neko vidi nijesu ženu zagrlili, ni poljubili, èak ni imenom zovnuli, veæ "o ona" ili po prezimenu i mjestu odakle je. Ali, i kad su nas bili i kad su tako govorili lagali su, cio vijek su bolovali za lijepim ženskim licem, za kurvinim okom, bez zemlje i žene nijesu mogli slatko i radosno da se nasmiju, krv bi im ušla u oèi kad bi drugi neko bacio oèi na njihovu zemlju ili ženu..."
   Hajrija je slušala te prièe starijih tetaka, hala i snaha, smiješila se u sebi kako æe joj dugo biti u tih petnaestak dana koliko treba da ostane u gostima kod svoje rodbine, razdvojena od Halka, koji se tih prvih dana braka nije razdvajao od nje, malo malo, pa bi se sa nekim izgovorom iskrao od ljudi i ukuæana, navrati kod nje, vodio je krijuæi u pojate, peo se na tavan svoga ðerdeka, da tu skriven od oèiju drugih podvrne njenu bluzu do poviše i obnaži dojke, da zaviruje u njena bedra, da naslaðuje oèi bojom njenog tijela, streca od milja pri dodiru dlanova sa glatkoæom njene kože, gleda u njeno lice i oèi, a nagledati se ne može, pa kao da mu se od ljepote vijek produžuje... A u sobi prvièani muškarci su vodili razgovor o ženama. Ramiz se hvalio Bajru na Hajriju, snahu:

"Dobar prijatelj je sablja o bedrima. Što su rekli stari, ako æeš da držimo prijateljstvo, onda obojica da ga držimo. Rod nevjestu uzdiže i satire. Ako je savjetuje da se povede za rukom svekra i svekrvi, da se strpi u posluši te da ukuæanima uèini hizmet i ukaže poštovanje, stvoriæe od nje dobru nevjestu. Ako je podmašuju da ne sluša, no da trèi odmah da se odvoji od svekra i svekrve i inat u kuæi zapodijeva, turiæe prijatelju ugarak u kuæu. A ak joj svekar i svekrva i muž imaju duše oni neæe natovariti nevjestu poslovima od kojih æe èileti i izgubiti snagu i ljepotu. A tamo gdje se duha ne podudari mladoženji i nevjesti bolje se i razdvojiti nego zulum èiniti, inat i bruka da puca... Rekoh ti, zadovoljan sam sa snahom, prijatelju. Volimo je svi u kuæi."

"Nema šta bolje" - reèe Bajro, "no kada se oženjenome èovjeku mili da se vrati kuæi. Kada ne strepi od mrka lica i jezika ženina. Kad ga sa osmijehom isprati, pa da ga sa radošæu sretne.

(Tekst elektronizirao Emir Fetahoviæ, Novi Pazar)
Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim