Tragom jedne nizamske prepiske

Autor: Redžep Škrijelj

Abstract: Poštanska kartica, osmanlijskog nizama Emina iz Novog Pazara, poslata iz kasarne
Davud-Paša u Istanbulu na adresu njegovog oca, Gračanin Jakub-age, osnovna je tematika
ove kratke studije namijenjene našoj široj javnosti. Ovaj dokumenat pripada skupini specifične pisane izvorne građe. Autor znanstvenoj javnosti ovu korespondenciju prezentira sa ciljem da dotakne nekoliko vrlo značajnih znanstvenih aspekata: - da ponuđena prepiska otvori put novim, i za sveukupnu etnohistorijsku prošlost sandžačkih Bošnjaka, značajnim znanstvenim disciplinama; - osim faktografski uvjerljive važnosti za historijsku prošlost Bošnjaka Sandžaka, autor čini pionirski doprinos razvoju sandžačke filatelije, kao jedne u nizu pomoćnih historijskih znanosti; - adresiran na osmanlijskom (staroturskom), bosanskom i njemačkom jeziku, ovaj kuriozitetni dopis je značajan i sa aspekta historijskog kontinuiteta bošnjačkog jezika i latiničnog pisma.

Ključne riječi: Sandžak, Novi Pazar, Kosovski Vilajet, Srbija, Nova Austrija, Istanbul, Jakubaga
Gračanin, Emin Gračanin.

Uvod

Prepiske su oduvijek bile značajan i vrlo uvjerljiv historijski izvor. Prema tematskoj kompleksnosti i sadržaju mogu biti raznovrsne. Njihova struktura pruža mogućnost svestranijeg pristupa tumačenju različitih vidova relevantnih historijskih podataka, koji u procesima širih znanstvenih istraživanja imaju neprocjenljivu važnost. Dopisne karte, odnosno poštanska otvorena pisma ili dopisnice1, su i u širim znanstvenim okvirima neobično zanimljiva i dosta rijetka vrsta historijske dokumentacije. Posebno su rijetki, ili je mali broj sačuvanih dopisa koji su napisani na osmanlijskom jeziku, jer oni, kao izvorna naučna građa mogu poslužiti za rasvjetljavanje brojnih događaja iz prošlosti naših krajeva. Kod ovog vida korespondencije, istraživač najčešće pristupa tematskoj klasifikaciji. Najprije se koristi oni pismo.jpgfaktografski elementi koji se smatraju korisnim za razjašnjavanje važnih događaja iz vrlo zamagljene i teške prošlosti. Svakako, određene prepiske sadrže i čitav niz podataka koji govore o vrlo složenim i dramatičnim društvenim zbivanjima, ali i svekolikoj socijalnoekonomskoj situaciji u postojećem vremenskom intervalu. Dispozitiv prepiske (dopisnice), koju ovom prigodom nastojimo predstaviti, je dimenzija 138 x 88 mm, napisan grafitnom olovkom, osmanlijskim-neshi pismom
na osmanlijskom (turskom) jeziku. Pronađena je u jednoj u nizu mnogobrojnih privatnih
kolekcija u Novom Pazaru. Riječ je o sentimentalnoj I senzibilnoj ispovijesti turskog nizama Emina, protkanoj neviđenim patriotizmom i nostalgijom. U tako sročenoj formi, nizam se suprotstavlja nejasnom i nedefinisanom položaju koji mu je odredila namjetnuta historijska sudbina. Ova raritetna pismena ispovijest je ujedno i fantastična životna hićaja novopazarlije Emina, sina Jakub-age Gračanina, koga zloslutna i neizvjesna balkanska sudbina i nastale društveno-političke dubioze nacionalnih I vjerskih podjela, ali i strašna teritorijalna prekrajanja u Sandžaku (1912-1918) zatiču u kasarni Davud Paša u Istanbulu.
Dopis ima dvije odštampane poštanske oznake na osmanlijskom jeziku: jednu zelenu elipsoidnu
pismo-tekst.jpgsa motivom Djevojačke kule (Kiz Kulesi)2, sa faksimilom i epoletama po cijeni od 20 para; još jednu dužu zelenu poštansku epoletu, pravougaonog oblika sa naznakom: Osmanlijska
Pošta (Osmanli Postahane). U sredini je nalijepljena crvena poštanska marka sa turom (tugra)
sultana Mehmeda Vahidedina VI (4. 7. 1918-1. 11. 1922) i slikom poznatog Čemberli ili Čenberli taša sa osmanlijskim natpisom: Pošte Osmanlijske Države (Devlet-i Osmaniye Postalari).3 Tu su i 4 crna štambilja: dva su okrugla na osmanlijskom jeziku sa datumom (20. avgust 1918 - 18. Augustos 1334 ) i francuskom ( Istanboul Depart, 20. agu. 1918 ), dok su dva pravougaona: prvi je nejasan a drugi je sa natpisom na njemačkom jeziku i sa naznakom mjesta cenzurisanja (Atviš-galva, Budimpešta). Adresiranje4 dopisnice je zanimljivo i zbog vojno-političke konfuzije
koja je vladala u Sandžaku. Sve do aktuelne 1918. godine, etnički prostor Sandžaka pod okupacijom drže austro-ugarske i trupe dveju kraljevina Srbije i Crne Gore. Ipak, za nizama
(akera) Emina prostor etničkog Sandžaka je još uvijek "Viljajet Kosovo", odnosno osmanlijska
administrativna uprava. Nejasno je, da li je Emin Gračanin u askeru toliko dugo, pa zbog učestalog vojevanja na različitim osmanlijskim frontovima nije bio svjedok promjena koje
su nastale 1912/13. godine, ili pak, kao ratni veteran ne priznaje uspostavljeni okupacioni system i nepravednu i nasilnu podjelu svog zavičajnog Sandžaka. Ostaje također nejasno, da li
Emin u tom trenutku zna sudbinu nekoliko hiljada svojih bošnjačkih sunarodnika koji istovremeno učestvuju u različitim tuđim vojskama (austro-ugarskoj, srpskoj, crnogorskoj i đurumlijskoj)5.
Ipak, umjesto oplakivanja svoje elegične vojničke sudbine, stari se veteran, asker ili nizam,
Emin Gračanin opredjeljuje za slobodnu, otvorenu i svojim srcem nadahnutu porodičnu prepisku
ispunjenu riječima vrlo apostrofirane, sentimentalne poetike, koju koristi kao naznaku svog dubokog duševnog proživljavanja. Negovo pismeno oglašavanje ima i mjestimičnu, čisto
literarno-umjetničku vrijednost, pa zbog toga ima značenje raritetnog književnog žanra. Pomenuti razlozi nalažu potrebu za značajnijem znanstvenom rangiranju ove, za sandžačke Bošnjake relevantne historijsko-literarne poslastice koju nudimo u obliku prvorazrednog izvornog spektakla. Jezik i pismo ove rijetke korespondencije su uobičajeni I ondašnjem stanovništvu Sandžaka veoma dobro poznati. U uspostavljenom odgojno-obrazovnom sistemu dveju kraljevina: Srbije i Crne Gore (1912-1918), osmanlijsko pismo je bilo jedno od sredstava za najnormalniju I neometanu pismenu komunikaciju. To je jezik koji, sve do 70-tih godina XX vijeka, koristi starija muslimanska populacija na balkanskim prostorima, suprotstavljajuć i se, mimo volje, nametnutom crkvenom - ćiriličnom pismu. Ovakvu i sličnu, bogatu izvornu građu, Bošnjaci moraju adekvatno koristiti kao nepobitnu faktografsku činjenicu u krajnje neophodnom znanstveno-istraživačkom postupku . Time će postepeno biti uklonjene brojne neistine i iskrivljene predstave o historijskoj prošlosti multietničkog Sandžaka.

Prijevod na bosanski jezik

Mjesto adresa primaoca: Lično mom ocu Gračanin Jakubagi u mahali (Yigirmis?)7, kaza
(okrug) Novi Pazar, ul. (nečitko) u Kosovskom Vilajetu (Nova Austrija - Srbija)
Mjesto i naziv pošiljioca: Istanbul,Kasarna Davud Paša, vojni ured četvrtog odjela nizamskog
Ejub Gušte odreda, Jakubov sin Emin
Istanbul, 18. avgust 1918. (1334)

Moj voljeni babice,8
Uz svu moju privrženost tebi, posebno vas sve selamim i ruke vam ljubim.9 Koristeći časna i
sjetna sjećanja na moju majku, sa stražarenja šaljem posebne selame i iskrenu dovu (molitvu)
za njeno zdravlje izučio sam. Veoma me obradovao upućeni poklon od deset banki10 koji sam primio 27. Ramazana.11 Moj babo, uskoro se primiče kraj dugog odsustva vašeg neoženjenog sina. Nalazim se u okolini Istanbula na Topkapiju, izvan tvrđave u kasarni Davud Paša12 i povremeno sa vojnicima odlazimo u obližnju mahalu. Sa beskrajnom dobrotom i nježnošću, mojoj majci, starijima, svoj mojoj braći, čitavom komšiluku i onima koji za mene pitaju, ruke, a maloj djeci, oči, umjesto mene poljubite. S radošću I neizmjernim poštovanjem, za vaše prijatno raspoloženje, Svevišnjem se Bogu danonoćno molim. Gdje li je i na kom se mjestu nalazi moj brat Mehmed? Zbog toga smo svi, unatoč velikom strpljenju ... krajnje tužni i zabrinuti. Ako ste mi spokojni i sretni, želim da me obavijestite I pošaljete poruke.
Prije 10 dana sreo sam se u kasarni Selimije sa sinom Hadži Ahmed age iz Preševa.13 Svima
Vam, uvijek, puno sreće i zdravlja želi Vaš sin Emin.

pismo-napred.jpg

 

Literatura

1. Poštanske karte ili dopisnice se u sistemu poštanske službe Osmanlijske države javljaju 1895. godine. Svesrdnim
zalaganjem austro-ugarskog izdavača Maksa Fruhtermana (Max Fruchtermann) (1852-1918), iste godine objavljena je prva serija od oko 200 dopisnih kartica koje su ubrzo počele da stiču veliku popularnost. (Vidjeti: A. Eken, Kartpostallarda Istanbul,
Istanbul 1992.)
2. Velelepna građevina u Mramornom moru, na obali čuvenog Uskudara (Üsküdar) u Istanbulu. Postoji od antičkog perioda i za njenu izgradnju se vezuje bezbroj legendi iz mitologije.
3. (tur. çemberli-s obručom, stegnut obručom) Okrugli vizantijski kameni stub na kome je najvjerovatnije nekada bila
postavljen bista pobjednika. Nalazi se u blizini Kapali čaršije u Istanbulu i danas je u fazi potpunog renoviranja.
4. Adresa (franc. adresse), mjesto odredišta, prebivališta; oznaka imena, zvanja i stanovanja. Primaocu je napisana
dvojezično: nejasan je naziv ulice (riz uca ili riznica ili nešto sasvim treće. Ime primaoca, Jakuba, napisano je malim slovom: jakub
5. Uslijed nasilnog mobiliziranja (1915-1918), Bošnjaci su u redovima različitih zaraćenih strana i linija fronta učestvovali u brojnim iscrpljujućim i krvavim okršajima. Sudjeluju i u borbama za odbranu Beograda, a kao prisilno mobilisani vojnici Kraljevine Srbije u toku Prvog svjetskog rata mnoge smrt zatiče pri "povlačenju preko Albanije" o čemu svjedoče kamena uzglavlja vojnih mezarja i srpskih spomen kosturnica. Nekoliko hiljada đurumlija (odabranih dobrovoljaca) osim na Galiciji, sudjeluje i na ostalim osmanlijskim frontovima. Na ruskom frontu na Galiciji, osmanlijska vojska je naivno svoje snaga podredila ciljevima germanskog bloka. U jedinicama osmanlijske armije na Galiciji (1916-1917) i Galipolju na Dardanelima, učestvovalo je nekoliko hiljada Bošnjaka iz Sandžaka. Mnogo je onih koji su tamo položili svoje živote. Samo u sukobima na Galiciji, Osmanlijska armija je imala gubitak od oko 12 hiljada šehida. (Vidjeti: A. N. Kurat, Türkiye ve Rusya (XVIII yüzyil Sonundan Kurtulus Savasina kadar Türk-Rus iliskileri (1798-1919), Ankara 1966., 579.)
6. Tragajuči za ovim dopisom saznali smo da su u Novom Pazaru u današnjoj "Sarajevskoj ulici" u naselju Parice živjela tri brata iz porodice Gračanin. Došli su u kući kupljenoj Husein-age Nokića oko 1943/5. godine. Salihaga je imao sina Adema i kćeri Elmazu, Emiru, Lejlu i Hafku, Mehmedaga je kasnije prešao u naselje Bukreš, a sinovi mu Džeko i Mahmud 1957. godine odlaze u Tursku u naselje Kučukoj (Küçukköy). Eminaga je živio u kući svoje žene, koja je bila iz poznate pazarske obitelji Tabakovića. Imao je pet kćeri (Emiru, Atifu, Fatimu, Mihriju i Mevljudu). Naravno, Gračana ima i u naselju Potok. Tamo je živio Šaban-Baco sa sinovima. Osim po sportskim rezultatima, 90-tih godina XX vijeka su se Gracani isticali i kao aktivisti SDA-a i bili nezasluženo proganjani od aktuelnog Miloševićevog režima. (Pogreškom je u originalnom tekstu ime Jakub, napisano malim slovom j).
7. Na početku XX vijeka, Novi Pazar je imao 22 mahale. Vidjeti: Salnâme-i Vilâyet-i Kosova, Üsküp 1318, 691. U tekstu nismo saznali o kojoj je mahali riječ. Moguće da se pominje naselje Yigirmis ili Jermiše.
8. Deminutiv od bošnjačkog naziva babo (tur. baba-otac). Isti naziv za oca je u upotrebi kod Albanaca (babë-babo, otac; ili babi-tatica), Grka (bab); a ponegdje i među Srbima u Vojvodini i drugim krajevima. Bošnjaci ovaj termin koriste i za poočima, svekra, tasta, ali i za starijeg muškarca. U patrijarhalnim porodičnim zajednicama u Sandžaku i kod muslimana na Balkanu, termin babo ili augmentativ bapko je naziv za starješinu obitelji (lat. pater familias).
9. Prema tradiciji i običajnom pravu, kod muslimana se starijima u znak dužnog poštovanja najprije uzima ruka (lok. "prifati "), a nakon toga prelazi u zagrljaj. Nažalost, ovaj izuzetni ritual visokog i dužnog poštovanja i uvažavanja starijih postepeno iščezava. Djelimično se održao kod Albanaca. Danas se najviše praktikuje u gradskim porodicama u Skoplju, Prizrenu i Turskoj.
10. Vrijedna papirna novčanica Narodne banke Kraljevine Srbije koja je u opticaj puštena avgusta 1916. godine. U sredini novčanice bio je grb Austro-Ugarske monarhije (K. u K. MILITÄR GENERAL GOUVERNEMENT IN SERBIEN. KREISKOMANDO) ispod koga je bilo ime mjesta njenog pečaćenja. Izdavane su i u Novom Pazaru, a boja pečata je bila ljubičasta. (Vidi V. Mihajlović, D. Gloginjac, Katalog novca Srbije i Crne Gore 1868-1918, Beograd 1973, 38-40.)
11. Poklon se odnosi na 06. jul 1918. godine. Riječ je o 27. danu (Leyle-i Kadr), odnosno noći Božijeg otkrovenja i
uslišenja želja, jednoj od najodabranijih i najdragocjenijih noći u toku muslimanskog mjeseca Ramazana.
12. Kasarna Davud Paša (Davutpasa Kislasi) je formirana 1831-1831, u vrijeme vladavine sultana Mahmuda II (1808-1839). Poznata je još od XV stoljeća i bila je locirana u istoimenoj ravnici u blizini Topkapi saraja na starom putu za Jedrene. Poznata je kao istoimeni vojnički logor (Davudpasa Ordugâhi) za uvježbavanje konjice. Povodom "džumanskih selamluka", ispred kasarne je postrojena konjica otpremala sultana na džumanski namaz. U toku balkanskih ratova bila je napuštena i ustupljena kao boravište odsvukud prispjelih muhadžira. Poslije I svjetskog rata, oko 1920. godine kasarna je ukinuta i na njenom mjestu privremeno uspostavljena vojna bolnica. (Vidi: R. Ekrem Koçu, Davutpasa Sarayi, Hayat Tarih Mecmuasi, Mayis 1970., 30-34.)
13. Ako su Gračani, hercegovački muhadžiri, onda se iz ove informacije može zaključiti da su među bošnjačkim muhadžirima u Preševu (Bošnjačka mahala) imali brojne rodbinske i prijateljske odnose.

Bošnjačka riječ br.1.
Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin