Bošnjački Mazgit

Autor: Redžep Škrijelj

Abstract: Protjerivanje i egzodus Bošnjaka Nikšića, njihovo dramatično raseljivanje po preostalom prostoru Berlinskim kongresom (1878) okrnjene Osmanlijske Imperije, tema je originalne znanstvene studije sačinjene na osnovu raspoloživih osmanlijskih i balkanskih historijskih izvora. Rad je sačinjen na osnovu empirijskog istraživanja osmanlijskih i drugih izvora i kazivanja mještana. Bošnjaci Nikšića ili "Nikšićki Turci", kako su ih njihovi crnogorski izgonitelji obično nazivali, su poslije dvomjesečnih borbi I predaje grada Crnogorcima (1877), sa svojim porodicama krenuli na dug i neizvjestan muhadžirski put, koji ih je odvodio u različite pravce. Jedan od brojnih, patnjama I mukom utabanih puteva, vodio je u pravcu Kosova, u Mazgit, na predivnu "svetu zemlju osmanlijsku" na ravnom Kosovom Polju, na predio koji je najviše sličio njihovom zavičaju - napuštenom Nikšiću, kojeg su morali ustupiti novom osvajaču. Tijekom burnih historijskih prelamanja Mazgit je ostao prepoznatljiv kao jedna u nizu velikih bošnjačkih muhadžirskih oaza. Privikavanje i opstjanje nikšićkih Bošnjaka u Mazgitu teklo je sporo i otežano. Danas je na Mazgitu Bošnjaka sve manje, a razloga za to nebrojeno mnogo!

Ključne riječi: Bošnjački Mazgit, Nikšić, Nikšićki Bošnjaci, Kolašin, Kosovo, Novopazarski
sandžak, muhadžiri...

1. Osnivanje bošnjačkog Mazgita

"Nijesu pametni ni oni što su otišli, ni ovi što su ostali. Karabak tamo, Karabak ovamo" (Husein Bašić, CrnoTurci) Muhadžirski talas, koji je poslije 1878. godine zahvatio bošnjački etnički prostor, donio je
niz dramatičnih promjena, koje su najžešće osjetili Bošnjaci iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine (Nevesinje, Gacko, Korjenić i, Dabarsko Polje, Dživar Trebinjski), Crne Gore (Nikšić i Kolaš in)1 i nekih dijelova Novopazarskog sandžaka. Poslije zauzimanja Nikšića, bošnjačko stanovništvo se raselilo prema Bosni, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Anadoliji2. Egzodus Nikšićana Bošnjaka3 uvijek je tema par exellence u znanstvenim studijama i književnom stvaralaštvu. Dugo se ništa nije znalo o sudbini brojnih porodica hercegovačkih muhadžira. Nikšićani se, pak, pominju u različitim djelima naše književnosti4, na primjer u hićaji Junak ili hajduk našeg uglednog književnika Muhameda Abdagića: "Napustismo Ni'šić, a da ne izmetnusmo ni jedne, a tri mjeseca opkoljeni, i sve smo odoljevali bez ičije pomoći, Turci se savili oko svoje stražnjice i svog hala, jer hi Moskov bješe dotjerao do pred vrata Stambola... I nudio nam je car najbolju zemlju u carstvu. Vi ste bili junaci, veli, čuveno je vaše, pa ste zaslužili da vam se da, sami izaberite mjesto u carevini. Pa se vratih i rekoh šta je car reko, Hadžimanić Duro bijaše tada najstariji, od sto jedan vala, Babić Jašar, već bio poginuo, smače ga mlado Crnogorče u boju, sal Duro, i Avdo Ljuca, junak pod sijedom bradom do pojasa, a oni drugi svi u boju, Duro onda veli nećemo vala nigdje sem na Kosovu, tu da pobodemo kolac i tu na ravnom
Kosovu ko što bijaše ravan Nikšić, onakav isti grad da namjestimo, e da bi dovu tu činili caru, i podvorenje, što nam do|e na Kosovo i otvori vrata pravoj vjeri, odatle da ponekad svratimo i u Nikšić da nas želja mine... Ali paša ne dade, veli: Vala ako vi taj kolac pobodete na Kosovu, pobodite ga u moju g....u. Te najzad u Mazgit... A ja ostah ovdje u Glogoviku, da sam još bliži Nikšiću, e svud li smo se rasturili po carevini, a niko ti ne voli muhadžera i ne primiči se muhadžeru, a djecu plaše sa njima, bježite, djeco, eto muhadžera5.Selo Mazgit6, Mazgit Bošnjački, Novi Nikšić, Donji Mazgit ili prema osmanskim oficijelnim spisima, Mazgit-i Hamidije7, je selo zbijenog tipa, nastalo na brežuljku Mazgit8 dolaskom bošnjačkih muhadžira iz Nikšića9, a kasnije i bošnjačkih muhadžira iz Kolašina i drugih zauzetih hercegovačkih oblasti, ali i dijelova Novopazarskog sandžaka, koji su poslije 1878. pripali novoj I nezavisnoj kneževini Crnoj Gori. Postoji uvjerenje da ime sela dolazi od naziva istoimene visoravni na kojoj je izniklo selo koje su uz dozvolu osmanliskih vlasti (Muhadžirske komisije) formirali muhadžiri iz Bosne i nekadašnjeg šireg regiona Novopazarskog sandžaka izme|u 1877. I 1912. godine.

Mazgit se nalazi između Globoderice i uzvišenja Gazi Mestan. Bez obzira što leži na goloj visoravni, selo Mazgit mnogi ubrajaju u najljepša sela na Kosovu. U neposrednom dodiru sa njim je Brnjička rijeka u koju se ulijeva potočić Gladna voda, a zatim se ponovno odvajaju u dva tijeka od kojih jedan protiče preko Mazgit Polja i pored Muratovog turbeta10, pa preko Globoderič kog blata utiječe u rijeku Sitnicu, lijevu pritoku Laba11. Lijepom izgledu sela uveliko su doprinijeli bošnjački muhadžiri, koji su zahvaljujući izobilju vode uzgojili dosta drveća i pod sjenkom tih improviziranih šumaraka nalazili utočište za vrijeme velikih ljetnih žega. Među mnogobrojnim toponimima u selu je i uzvišenje Piperski Brijeg, kome su muhadžiri iz Nikšića i Kolašina nadjenuli ime po nekom Piperu Seferu12. Muhadžiri su svoje kuće podizali na potezu Jalije (tur. obala)13. Prema navodima ondašnjih suvremenika, na bošnjačkim posijelima u Mazgitu često su se mogle čuti bosanske kraješnice koje su uz gusle izvodili lokalni guslari14. Prije dolaska u Mazgit, nikšićki Bošnjaci su se nakon teškog "ispraćaja" ili još bolnijeg izgona iz zavičajnog Nikšića, kroz nepunu godinu razmještali ka Podgorici, Skadru, Tirani, Lješu, Đakovici, Peći, Rožaju, da bi najzad preko Novog Pazara parcijalno pristizali u Kosovo, Makedoniju (Hasanegovo i Berovo) i unutrašnjost Osmanlijske Imperije15. Njihovo nastanjivanje na Kosovu pominje I Martin Đurđević: "... kao najveći zulumćari i nemirnjaci bijahu svi Nikšićani i Korijenići iz cijele Hercegovine u Tursku sa obiteljima i pod jakom prijetnjom prebačeni i protjerani preko granice. Ovi se prognanici naselišena Kosovom polju i u Albaniji."16 Muhadžirsko naselje Mazgit je niklo na čifliku Prištineli Arifage17, koji su vilajetske vlasti otkuplile radi smještaja protjeranih i neopskrbljenih Nikšićana. Za "ozemljavanje Bošnjaka" velika zasluga pripada sultanu Abdulhamidu II (1876-1909), po kome je ovo naselje bošnjačkih muhadžira u historiskim i drugim izvorima poznato i kao Mazgiti Hamidije (Hamidov Mazgit).18

magzit.jpg
Dokument o muhadžirskim lutanjima nikšićkih Bošnjaka

 

2. Muhadžirsko i ostalo stanovništvo Bošnjačkog Mazgita

Mazgit je jedno od brojnih mjesta na Kosovu koja su nastala doseljavanjem muslimanskog muhadžirskog stanovništva iz različitih oblasti nekadašnje osmanlijske države. Najvećim dijelom su muhadžiri pristizali sa Sjevernog Kavkaza - Čerkezi, Dagestanci, Abhazi, Tatari19, iz Toplice i Jablanice - Albanci, Turci, Romi i Bošnjaci20 iz gotovo svih krajeva nekadašnjeg Bosanskog vilajeta, Hercegovine i Novopazarskog sandžaka, koji su nakon sudbonosne 1878. godine i teritorijalnog balkanskog prekrajanja nasilno pokrenuti sa svog vatana. Hroničari izvještavaju da je Mazgit "...postao kao kolonija muslimanskih iseljenika iz Nikšića, koji su Nikšić napustili 1878.
godine, i na ovom mjestu nastanili četiri-pet godina docnije, jer su prije nastanjivanja na Kosovu dugo skitali.21 Prema nekim izvještajima u Novom Pazaru su se zadržali oko dvije godine22, ali su poslije pogibije pazarskog kajmekama (1878. godine)23, neki morali put nastaviti ka Kosovu i dalje prema unutrašnjosti imperije. Prištinski paša nije bio najsretniji kada se susreo sa ovakvim pridošlim "musafirima bundžijama", pa im nije dopustio da se nasele u kasabi. Zahvaljujući intervencijama i jakim vezama Nikšićana24, iz Istanbula (Stambola) je pristigla uredba sa dozvolom o njihovom "ozemljavanju" na valovitoj i prostranoj ravnici Mazgita. Ove muhadžire pominje i Petar Šobajić, "Oni se raspu po Turskoj u Pljevlja, Bijelo Polje, Novi Pazar, Kosovo i Makedoniju..."25, iznoseći da poslije oslobođenja Crne Gore "... nakon zauzimanja Nikšića u varoši se zadržalo oko 30 kuća, od kojih su se mnogi kasnije iseljavali, među njima Mumin Gašević, Omer Ganijagić, Memo i Ramo Kadrić - Ljuce su posle prešli na Kosovo"26.
Prema kazivanju Džemaila A. Mehmedovića (1919-1974) sina Nikšićkog muhadžira Abdulaha, iz Hasanbegova (Skoplje), nakon dolaska muhadžira na Kosovo, jedan dio njih se zadovoljio ponuđenim uslovima i nije nastavio dalje ka Skoplju i udaljenijim ciljevima. Prema njegovom pisanju su na Kosovu : "u Mazgitu ostaladva brata, Tahir i Sadik Prekić, Adem-aga Bećović, adžo Alija, adžo Bahto, Muharem i Derviša (Rifatovi roditelji), Hadžo, Hadžo Mešić, amidža Mehmedov i Hamdov, zatim Zejnini (Tahira Prakića) otac i majka i još mnogo porodica i muhadžira".27 Većina muhadžira je vremenom vrlo dobro savladala turski i albanski jezik. Muhadžiri su formirali selo sa oko tri stotine kuća, sa tri prava i dugačka sokaka koja su se presjecala pod pravim uglom i tako obrazovali naseobinu od šest mahala muhadžira: Piperska, Nikšićka, Hercegovačka, Gatačka, Begovska i Rudnjevačka (Rudinjanska). U selu su prema pričanju mještana postojale mejhane, pekare, kovačke radnje I trgovački dućani, dobro povezani sa Skopljem, Solunom i drugim centrima, najprije, zahvaljujući željezničkoj liniji (1873. godina) koja je prolazila nadomak naselja. Seobu nikšićkih muhadžira iz Novog Pazara je predvodio Pašo Hajrović. U neslavnoj grupi je bilo malkontenata (nezadovoljnih) iz poznatih nikšićkih rodova - obitelji od kojih su najpoznatiji bili: Nikšići (preci današnjih Bajramovića); Bećovići (današnji Omerovići); Gani(j)agići (današnji Hašimovići-Hašimi); Mačkovići, Runjević i, Ferizovići, Dervići, Mešići; Prekići (danas obitelji Preka u Prištini); Hajrovići (potomci su im
danas porodice Huseini u Kosovskoj Mitrovici).28 Zajednički život protjeranih Bošnjaka u novim sredinama karakteriše uzajamna solidarnost I izgradnja cjelokupne infrastructure u naselju, izgradnja vjerskoobrazovnih objekata, džamija (s obavezom da bude izgrađena u centru sela), bunara za vodosnabdjevanje i drugo. Novu su sredinu Nikšićani rado zaposjeli sa namjerom i nadanjem da će tu podići novi Nikšić! Kao kvalitetni vjernici u selu su muhadžiri organizirali izgradnju džamije koja je nikla usred naselja.29 Nakon spaljivanja
obnovljena je tek 1960. godine u, kako mještani kažu, ruralnom stilu sa malim pendžerima.
Sve zasluge za njenu obnovu i početak rada mještani pripisuju Hanefiji Hašimoviću. Mazgit se kao dobro organizirana naseobina pominje krajem XIX vijeka u redovnom osmanlijskom popisu (1895/6) u sklopu svih 248 sela Prištinske kaze30. Stari Abdulah Bajramović (1903- ), je 1983. godine pričao da mu je te 1912. godine bilo 9 godina kada su selo pljačkali i palili Bugari, ali je dolaskom "Kraljevine Srbije 1913. godine njima preostalima bilo znatno bolje".31 Selo je ponovo raslo, a bilo je i novih doseljavanja Bošnjaka i Crnogoraca. Prema pričanju Šaćira Bajramovića, u toku 1915/16. godine, doselili su se Jusufovići, oko 1931.
Pljakići iz Ugla na Pešteri, a 1943. godine ratnim strahotama prestravljeni i prognani Gusinci iz Bijelog Polja. U vrijeme kolonizatorske akcije Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca doseljene su bile četiri crnogorske porodice (Vlaškovići, Dragojevići, Pimići i Đurovići). Kasnije su im se pridružili Perovići i Šekarići koji su kupili imanja u Mazgitu. U toku II Svjetskog rata, Mazgit ulazi pod upravu Velike Albanije. Nove vlasti Bošnjacima preinačuju prezimena i odbacujući sufiks -ić. Nove vlasti su tada otvorile i novu školu, naravno na albanskom jeziku. Pojedinci su školu pohađali sve do školske 1956/57. godine. Poslije svršetka II Svjetskog rata, određene su familije vratile svom prezimenu oduzete sufikse, za razliku od jednog broja porodica koje su prihvatile nastale promjene i iz određenih razloga zadržali postojeće obiteljsko prezime.
Starih muhadžirskih rodova je do kraja 60-tih godina XX vijeka u Mazgitu bilo vrlo malo: tri kuće Bećovića, jedna Dervića I Prekića (svi iz Nikšića) i jedna kuća Jusufovića (Kolašin).32

3. Iseljavanje Bošnjaka sa Mazgita

Koncentriranje Bošnjaka na Mazgitu privremeno odgađa problem koje su preživjeli nakon egzodusa iz Nikšića, Kolašina I drugih bošnjačkih sredina. Razmještanja u druge sredine nisu značajnije poremetila populacionu strukturu Mazgita. Sve do Prvog Balkanskog rata u selu je bilo 130 domova, od kojih je sljedeće (1913.) godine u Tursku iselilo 118 porodica. Nešto docnije, jedna porodica je odselila u Prištinu, a druga u Hasanbegovo u Skoplju.33 U rušilačkom nasrtaju bugarskih jedinica na Mazgit u toku Balkanskih ratova 1912/13.
godine spaljene su i opljačkane sve bošnjačke kuće, osim svega devet domova.34 Stanovništvo je protjerano preko Soluna u maloazijske - osmanlijske oblasti, najviše u selo (danas gradić) Bostandži (Bostanci) u blizini Burhanije i Erdemita. Mazgit 1916. godine napušta Jusufović Hajro i odlazi u Skoplje, a nakon toga u Pendik (Turska). Poslije II svjetskog rata Mazgit napuštaju Kriještorci (Malić sa braćom i sinovima); Bošnjaci koji su tamo doselili iz Pazara prelaze u Skoplje; Drekovići iz Vesenića sa Mazgita prelaze u Gradsko (Veles), a zatim u Skoplje; Omerovići u Tursku, za njima Bubice, Sijamići, Bavčići i mnogi drugi. Bilo je uzajamne muhadžirske povezanosti i čestih sklapanja brakova sa muhadžirima u Novopazarskom sandžaku (Sjenica, Akova, Novi Pazar). Bilo je i drugih iseljavanja Bošnjaka u Tursku ili ka razvijenijim gradovima. Jedan dio na Mazgitu doseljenih muhadžira počinje napuštati svoju zemlju i svoje kuće, ne prodajući ih nikome, jer nije bilo zainteresiranih za njihov otkup zato što su i ostali namjeravali da se odsele u Tursku. To je učinjeno poslije stvaranja Kraljevine SHS (1918. godina), a njihova zemlja podijeljena "zaslužnim Soluncima."35 Među prvima se iz Mazgita 1917. godine iselio Sadik Prekić, koji je otišao u Tursku, u mjesto Karas, blizu Edremita, sa sinovima Malićom, Salihom, Bišom i Avdulahom.36 Mazgit je u periodu od 1912-1970. predstavljao vrlo značajan iseljenički i muhadžirski centar u kome su se mijenjale povorke bošnjačkih muhadžira. U njemu su boravili mnogi Bošnjaci koji se pedesetih godina XX vijeka naseljavaju u Makedoniju ili odlaze za Tursku (Bošnjaci, Kriještorci, Bubice i drugi).

4. Poznatiji Bošnjaci sa Mazgita

Na Mazgitu su rođene ili odrastale mnoge značajne ličnosti iz javnog i privrednog sektora. Među najuglednim Bošnjacima Mazgita treba pomenuti njih nekoliko:
- Šaćir Bajrović, ugledni trgovac, koji je sa krupnom stokom poslovao i trgovao sve do Soluna. Imao je svoju trgovačku družinu sa kojom je kod turbeta sultan Murata dočekivao karavane robe iz Novog Pazara, koje je predvodio nekada ugledni pazarski trgovac Ramo Delić;  - Adem Prekić, svršenik skopske medrese (1921. godina), a zatim učitelj u nekoliko mjesta na Kosovu i Makedoniji. Potomstvo mu je na Kosovu i u Turskoj; - Smajo Prekić, imućan poslovan čovjek koji je 1937. godine odselio u Tursku. Nekada je bio predsjednik općine Obilić;
- Smajo Jusufi (Jusufović)
1914-2001, porijeklom iz Donjeg Kolašina, poznati društveno-politički djelatnik Prištine i Kosova.
Bio je član Oblasnog narodnog odbora, trgovački povjerenik narodnog odbora Sreza Priština; član izvršnog vijeća Oblasnog odbora za industriju i saobraćaj. Bio je dugogodišnji (1967-1980) predsjednik Turističkog Saveza Kosova;
- Enver Jusufi (1925-1994) poznati društveno-politički djelatnik koji je bio direktor termoelektrana u Obiliću, član predsjedništva SSRN Srbije, ali i predsjednik Suda udruženog rada Kosova itd;
- Ibro Jusufi (1934-1998), istaknuti društveno-politički djelatnik. Obavljao brojne značajne funkcije, naročito, posao direktora Elektrokosova-elektrodistribucije Prištine; član CKSK Srbije; director Carine Kosova i predsjednik Izvršnog vijeća Prištine;
- Mustafa Pljakić (1934) visoki kosovski funkcioner. Živi u Ljubljani. Bio je na dužnosti saveznog
ministra saobraćaja i veza SFRJ;
- Fevzija Bajrami(ović) (1938) živi u Kosovskoj Mitrovici. Dugo je godina radio u SUP-u u Kosovskoj Mitrovici. Bio načelnik Javne Bezbjednosti međuopćinskog regiona (pet općina);
- Remzija Bajramović (1941), rudarski inženjer koji je dugo bio upošljen u Termoelektranama Obilić i bio rukovodilac mnogobrojnih radnih jedinica ili organizacija. Sa Kosova odselio 1999. godine;
- Šaćir Bajramović (1945), naš česti sagovornik. Živi u Prištini i od juna 2000. godine obavlja dužnost Generalnog sekretara Stranke Demokratske Akcije na Kosovu. Od 1970. do jula 1999. godine radio kao mašinski inženjer i u više mandata bio tehnički direktor. Kroz dva je mandata bio na dužnosti generalnog direktora Gradske toplane u Prištini.
- Sanija Z. Turbetar (1952), porijeklom iz porodice Džanković iz Kamešnice. Danas na Mazgitu u turbetu sultana Murata obavlja dužnost mutevelije (prokuradura) i kustosa postojećeg muzeja. Sasvojom kćerkom Šenaj, nastavljač je stare šestvjekovne osmanlijske tradicije čuvanja glasovitog turbeta na Kosovom Polju poginulom sultanu Muratu I Hudavendigaru (1362-1389).

5. Mazgit na početku XXI vijeka

Starih je bošnjačkih porodica na Mazgitu danas veoma malo: Bajramovići, Nišići (prešli u Prištinu), Hašimovići (Hašimi), Softići iz Zamrštena (Priboj) koji su poslije 1999. godine otišli u Mitrovicu, Džidići iz Odžaka (Pljevlja), Pljakići iz Ugla (Sjenica) sinovi Hoda37 i Vejsila (Omer čija djeca, Nihad i Adnan žive u Prištini i Mustafa, u Sloveniji, djeca Antun i Ivka), Agovići iz Sjenice, Šabanovići iz Kladnice (Sjenica), Camovići (Rifat i Fehim) iz Kijevaca (Sjenica). Žestok pogrom kosovskog stanovništva, prije i nakon ratnih sukoba iz 1999. nije mimoišao ni Bošnjake u Mazgitu. Sve su porodice protjerane od srpskih "paramilitarnih" snaga, da bi nakon ratnih neprijateljstava postal meta ekstremnog djela albanske populacije.38 To je bio razlog da su svi koji su bili u prilici Mazgit napuštali i odlazili u svijet, najvećim dijelom ka Sandžaku, Bosni, Crnoj Gori ili zemljama razvijenog Zapada. Kada su strasti postepeno počele splašnjavati, ostao je neznatan broj onih koji su nastavili 130-godišnju muhadžirsku tradiciju na Bošnjačkom Mazgitu. Danas je na Mazgitu svega 5-6 bošnjačkih kuća ćiji su vlasnici objavili prodaju, pa se s razlogom strahuje da ne dođe do gašenja ove nekada vrlo dinamične i žive bošnjačke oaze na Kosovu. Raseljeno stanovništvo Mazgita svjedoči o iluzornosti muhadžirskog nadanja da će tu jednog dana nići njihov novi grad (Nikšić). Dok obilazimo Bošnjački Mazgit, da je to nekada bila velika bošnjačka muhadžirska destinacija, podsjećaju nas, ponajčešće, kameni bašluci i drugi išareti, ukraj davno utabane prašnjave džade, kojom su dolazili i othodili protjerani i "ukleti" nikšićki, kolašinski i ini bošnjački muhadžiri.

 

Literatura

1) Nikšić su Crnogorske jedinice zauzele 28. avgusta 1877. godine, a Kolašin 04. oktobra 1877. godine. Odluka Berlinskog kongresa (13 jun-13 jul 1878) o stvaranju nezavisne Crne Gore, ruši i zadnju nadu Bošnjaka da se vrate na svoja zauzeta ognjišta. (Vidjeti: Patar Šobajić, Nikšić/Onogošt, Beograd 1938, 72; Hamid Hadžibegić, Opsada Nikšića 1877. godine prema izveštaju nikšićkog naiba, Istorijski zapisi, br. 1-3, Cetinje 1949, 49-66; Novak Ražnjatović, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje 1979, 108-121.)
2) Zvanični podaci državnog arhiva Crne Gore govore da su prema Albaniji otišle 283 bošnjačke porodice DACG, MUD, f, III, april 1879.
3) O nikšićkim Bošnjacima na Kosovu vidjeti: Redžep Škrijelj, Enklave bošnjačkih muhadžira na Kosovu, Tutinski zbornik, 2, Tutin 2001; isti: Muhadžiri Nikšića u Makedoniji, Almanah, 21-22, Podgorica 2003; Redžep Škrijelj, Muhadžirskata kriza i nasluvanjeto na Bošnjacite vo Makedonija (1875-1901), Bigos, Skopje 2006;
4) Vidjeti: Husein Bašić, Crnoturci, Novi Pazar 1996.
5) Priču je autor napisao u Novom Pazaru prema autentičnom kazivanju Osman-age Nikšića, koja nije ništa drugo, do evociranje uspomena i sjećanja na njegovu mladost i viteštvo počinjeno u Nikšiću, kada je stizao dijeliti megdan sa najčuvenijim ondašnjim junacima. (Vidjeti: Muhamed Abdagić, Junak ili hajduk?, Almanah, br. 29-30, Podgorica 2005, 310;
također vidjeti: Alija Džogović, Abdagićev epski junak i pripovjedač Vejsil, Almanah br. 3-4, Podgorica 1998, 203-210.
6) Nalazi se na izlazu iz Prištine, neposredno pored puta za industrijski gradić Obilić (jugozapadno-1,5 km), blizu poznatog turbeta Sultana Murata I (1362-1389). Nalazi se zapadno od puta Priština-Vučitrn. U Srbiji i na Kosovu postojalo je nekoliko sela sa ovim imenom. Selo Mazgit u dolini Ibra ispod Kopaonika pominje R. M. Ilić. (vidjeti: Radomir M. Ilić, Ibar, Srpski Etnografski Zbornik, knj. 6 (Naselja Srpskih Zemalja, knj. III), Srpska Kraljevska Akademija, Beograd 1905, 596.)
7) Postojao je i Mazgit-i Azizije koji je formiran u vrijeme sultana Abdulaziza (1861-1876). Nastao je nakon što je atar pomenutog sela otkupljen od vlasti radi smještaja Čerkeza sa Sjevernog Kavkaza.
8) Postoji i Gornji Mazgit, naseljen albanskim stanovništvom i blizu auto puta Priština-Mitrovica. Bliži je pomenutom turbetu. Njega su formirali protjerani Albanci iz današnjih srpskih oblasti Toplice, Jablanice i drugih krajeva.
9) Pisanje Petra Šobajića povlači dosta kontraverzi u vezi sa brojem Nikšićana Bošnjaka. U svojoj knjizi o Onogoštu ili Nikšiću najprije pominje svega 410 bošnjačkih porodica, da bi već 1881 godine pomenuo oko 600 iseljenih porodica (Vidi: Petar Šobajić, Nikšić/Onogošt, Beograd 1938, 121.
10) U Mazgitu se nalazio čador ili vojnička šatra sultana Murata I Hudavendigara (1362-1389), pa se mjesto među turskim i ostalim pripadnicima Islama smatralo svetim ili počasnim mjestom. Na istom su mjestu prema narodnom predanju ukopani šehiti stradali u boju na Kosovu (1389), jer su prema predanju sami šehidi svoje glave donijeli na Mazgitsko Polje. Dugo je iz istih razloga tursko stanovništvo projavljivalo želju da im mjesto ukopa bude na Mazgitskom Polju. Na
Mezarju na Mazgitu ima starih i mezarova novijeg karaktera.
Srpski antropogeograf Jovan Cvijić piše o praznovjericama Bošnjaka i njihovom redovnom odlasku na molitvu u turbetu sultan Murata moleći se za spas njegove duše. (Vidjeti: Savremenici o Kosou i Metohiji 1852-1912, Beograd 1988, 158.)
11) B. Nušić, Kosovo (Opis zemlje i naroda), Prosveta, Beograd 1986, 27.
12) Atanasije Urošević, Toponimi Kosova, Srpski Etnografski Zbornik, knj. LXXXIX (Odeljenje društvenih nauka - rasprave i građa, knj. 9, Beograd 1975, 106.
13) Atanasije Urošević, Toponimi Kosova... 56;
14) B. Nušić, Kosovo (Opis zemlje i naroda), Prosveta, Beograd 1986, 211.
15) Hercegovački muhadžiri bi odmah po dolasku sela dijelili na mahale; u skladu sa mjestima iz kojih su pristizali: Nikšićka, Gatačka, Rudinjanska, Arnautska, Trebinjska, Begovska i slično. (Prema: Džemail A. Mehmedović, Muhadžirsko Hasanbegovo (Memoarske bilješke), Skoplje Septembar 1972, 13. (poklon rahmetli Džemaila autoru);
16) M. Đurđević, Memoari sa Balkana, Sarajevo 1910., 183.
17) Na Bošnjačkom Mazgitu je u to vrijeme zatečeno pet albanskih porodica koje su brzo raseljene ili izumrle. (Prema: A. Urošević, Kosovo, Naselja i poreklo staovništva, knj. 30, Etnološki institut SANU, Beograd 1965, 54. 18) Izvori svjedoče da je za dobar tretman i prihvatanje Bošnjaka bio najzaslužniji sultan Abdulhamid II, o kome njegovi bibliografi tvrde da je ipak bio vrlo obrazovan i plemenit čovjek, visokog političkog umijeća koji se cijeni sve do ranga genijalnosti. Slovio je za pobožnog, islamski obrazovanog i spososobnog državnika koji je vladao 33 godine. Uveo je paralamentarni
sistem i Ustav (Konstituciju), i vladao autokratski. Ostala je upamćena Bizmarkova izreka na Kongresu u Berlinu: " od sto grama pameti prisutnih političara, 90 pripada Abdulhamidu II, pet Bizmarku, a preostalih pet ostalim političarima. Ipak, njegova najveća nesreća je što je na vlast došao kad je Osmanliska država bila u očajnom stanju i za sobom vukla penetrirani
zapadni dug od 252 miliona lira, koji je ipak pred kraj svoje vladavine sveo na svega 39 miliona. (vidjeti: Ali Kemal Meram, Padišah Analar?, Istanbul 1997, 83-84.) (vidjeti: A. Mehmedović, O Nikšiću nekad i sad, Glasnik IVZ, br.4, Sarajevo 1983, 561;)
19) Vidjeti: Državen Arhiv na Makedonija - Skopje, Fond - Opštinska uprava Skopje, br. 10, kut. 11, doc. 27/31.)
20) Vidjeti opširnije: Sabit Uka, SHPËRNGULJA E SHQIPTARËVE nga Sërbia Jugore më 1877-1878 dhe vendosja e tyre në rrafshin e Kosovës, Zëri, Prishtinë 1991; također: Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd 2000
21) A. Urošević, Kosovo, Naselja i poreklo stanovništva ... 235-236
22) U Novom Pazaru su formirali Nikšić ili Nikšićku mahalu.
23) Prema pisanju E. Mušovića došlo je do svađe između muhadžira Nikšića i lokalnih vlasti. Pritom su Nikšićani ubili kajmekama Novopazarske kaze. Ipak, za razliku od onih koji su morali da odu iz Pazara, jedan dio muhadžira iz Nikšića su dobili lokaciju Hadžet, na periferiji grada (Nikšićka mahala). (Vidjeti: E. Mušović, Crogorski muhadžiri i njihova kretanja, Istorijski zapisi, 1-2, Titograd 1986, 143.
24) Nikšićani su bili tjelesna garda osmanliskom sultanu, a imalo je i predstavnika u parlamentu.(prema: Ahmed Mehmedović, O Nikšiću - nekad i sad, Glasnik Vrhovnog Islamskog starješinstva u SFRJ, br. 4, Sarajevo 1983, 561.)
25) P. Šobajić, Nikšić/Onogošt, Beograd 1938, 121.
26) Ibidem, 122.
27) Džemail A. Mehmedović, Muhadžirsko Hasanbegovo... 16.
28) Autor se zahvaljulje Šaćiru Bajramovići sa Mazgita na iscrpnim i pouzdanim informacijama.
29) Zapaljena je 1927. godine od strane kolonizirane porodica Kontića u znak osvete zbog sukoba sa jednom bošnjačkom porodicom (Bajramovići), navodno zbog zapaljenog žita od strane jednog djeteta.
30) Salname-i vilayeti Kosova (1314/1896), 184.
31) Abdulah od 1930 živi u Burhaniji kod Izmira u Turskoj.
32) U selu su zatečene i crnogorske porodice ( Pimići, Dragovići i Vlaškovići) koje su kolonizirane u periodu 1918-1928. godine. (Prema: A. Urošević, Kosovo... 236.)
33) A. Urošević, Kosovo... 235-236
34) Atanasije Urošević piše da je u Mazgitu bilo 130 kuća od kojih se 118 iselilo u Tursku posle balkanskih ratova, ali ne pominje paljevine i pljačkanje.
35) Džemail A. Mehmedović, Muhadžirsko Hasanbegovo... 17.
36) Ibidem , 25.

Bošnjačka riječ br.2., [Novi Pazar] 2006, str. 27-32
Da li ste èuli za bošnjaèkog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakoviæa?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prica o mom komsiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Ćilimarstvo u sjeničkom kraju

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Muhamed Filipovic

Poetsko „Kolo prijatelja“

Anonim

Slovo o bogomilima Sandžaka

Redžep Škrijelj

Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija

Redžep Škrijelj

Zlatan Čolaković ( Zagreb,13. II 1955- Boston 20.XII 2008)

Šerbo Rastoder

Bosanska crkva: Novo tumačenje

Muhedin Fijuljanin