Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4

Deprecated: mysql_connect(): The mysql extension is deprecated and will be removed in the future: use mysqli or PDO instead in /home/bosnjaci/public_html/db_fns.php on line 4
O djelovanju ,,Gajreta'' - Bosnjaci

O djelovanju ,,Gajreta''

Autor: Safet Bandžoviæ

 

"Gajret"1 je sa svojim djelovanjem u Sandžaku poèeo 1920. godine. Najpre je došlo do uspostavljanja njegovog pododbora u Priboju. Iste godine imenuju se povjerenici u Prijepolju (4), Novoj Varoši (3), Novom Pazaru (2), Bijelom Polju (2), Sjenici (2), i u Pljevljima (1). Ubrzo je "Gajretova" organizacija uz pomoæ državnih organa postala razgranatija. Veæ 1921. godine umjesto povjerenika osnivaju se pododbori u Prijepolju, Novom Pazaru i Bijelom Polju, dok se u ostalim mjestima zadržavaju povjerenici. Osim toga, bili su imenovani povjerenici u Brodarevu, Kanju, Komranu, Kosatici, Hisardžiku, Kaæevu, Petelju, Velikoj Župi i Stranjanju (sve u prijepoljskom srezu). Meðutim, ova povjereništva su ubrzo prestala sa radom.2

Širenje "Gajretove" organizacije u Sandžaku pomagali su pored državnih organa, vjerski službenici i bosanskohercegovaèki iseljenici. Od 12 povjerenika koji su bili postavljeni 1921. godine, 11 ih je bilo iz redova imama ili vjerouèitelja. Mada su se na ovim akcijama oko "Gajretove" popularizacije angažovale i državne vlasti i vjerski službenici, domaæe muslimansko stanovništvo se prema "Gajretu" odnosili sa nepovjerenjem, vidjeæi u njegovoj aktivnosti opasnost od "nacionalizovanja" u srpskom smislu. Organizovani otpor jaèanju "Gajretovog" uticaja i širenju njegove mreže u Sandžaku pružila je i politièka partija "Džemijet" koja je nastojala da sve njegove akcije onemoguæi koristeæi svoj snažan uticaj meðu muslimanskim svijetom, razvijajuæi snažnu antigajretovsku propagandu i predstavljajuæi ga kao radikalsko društvo bosanskih Muslimana preko koga su vladajuæi krugovi htjeli ojaèati svoj politièki uticaj u Sandžaku i Makedoniji. List Jugoslovenske muslimanske organizacije "Pravda" takoðe je djelovao protiv "Gajreta" navodeæi da je on izgubio raison d' etre kao muslimansko potporno društvo i da se pretvorilo u èisto srpsko-radikalno propagandistièko društvo i sredstvo radikalske vlade za "nacionalno odgajanje" muslimanskog podmlatka u srpskom smislu.3 Pokušaji "Gajreta" da stupi u kontakt sa "Džemijetom" u cilju ostvarivanja bilo kakve saradnje naišli su na tvrdo odbijanje. "Džemijet" se èak javljao sa prijetnjom da æe osnovati "Novi Gajret".

Najveæi dio muslimanskog naroda u Sandžaku poslije Prvog svjetskog rata, izložen neprekidno politièkim i asimilatorskim pritiscima, izbornom terorisanju i otvorenim pozivima na iseljavanje, još više se povlaèio u sebe, naviknut na svoj naèin življenja i èuvanje gotovo kultnih, vjekovno ukorjenjenih tradicija. Zatvorena muslimanska sredina pretvarala je svoju snagu i želju za oèuvanjem nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta u otpor prema svemu onom što je dolazilo izvan tog zaèaranog kruga. Zato su sve akcije koje su sa strane pokretane morale raèunati na gotovo kolektivnu odbojnost i nepovjerenje. Sve ono što se u obiènom narodu vezivalo za "Gajret" i njegovo suštinsko opredjeljenje nisu obezbjeðivali moguænost za njegov efikasniji rad i neki širi uticaj u Sandžaku, bez obzira na to što su se u njegovom radu i popularizaciji angažovali najviši predstavnici vlasti koji su svojim autoritetom nastojali da privuku Muslimane. Zato brzo osnivanje "Gajretovih" pododbora i povjereništava nije pratilo onako masovno i aktivno uèešæe naroda kako je bilo planirano, niti je "Gajret" mogao imati željeni uticaj. "Gajretovo" povjereništvo u Novom Pazaru, uspostavljeno 1920. godine, preraslo je 1921. u pododbor. S obzirom da se radilo o najveæem i najznaèajnijem mjestu u Sandžaku, "Gajret" je smatrao da æe tu imati i najviše uspjeha. Meðutim, naišao je na otpor "Džemijeta" kao i u svim mjestima gdje je on djelovao. Zato je 1924. sekretar "Gajretovog" pododbora pisao da se oèekuje potpuna likvidacija "Gajreta" u Sandžaku i Makedoniji. "Džemijet" je imao snažan uticaj i unutar "Gajretovih" odbora. Tako se 1924. cijeli "Gajretov" pododbor u Novom Pazaru jednoglasmo izjasnio protiv sakupljanja dobrovoljnih priloga u korist "Gajreta". Uprava "Gajretove æilimarske škole" bila je takoðe jedno vrijeme pod kontrolom "Džemijeta". Kada je "Džemijet" snažnom radikalskom akcijom i velikim izbornim terorom ukinut posle 1924. poboljšan je rad "Gajreta" u Novom Pazaru.4

Pribojski pododbor "Gajreta", osnovan 1920. godine radio je sve do 16. 10. 1924. i od tada je, umjesto njega, djelovao povjerenik koji je postojao sve do 1931. ali bez vidljivijeg uspjeha kako se istièe u listu "Gajret" iz juna 1940. godine. Godile 1931. povjerenik je razriješen dužnosti. Novi povjerenik je imenovan tek 27. 7. 1938. a nakon pola godine opet je uspostavljen pododbor. U Prijepolju je, umjesto povjerenika, 1921. postavljen pododbor. Pljevaljski pododbor formiran je 1922. ali je 1933. godine zbog slabih rezultata ukinut i imenovan povjerenik. Godine 1934. opet je uspostavljen mjesni odbor.5 U Novoj Varoši su 3 povjerenika radila sve do juna 1926. kada je osnovan pododbor. U Sjenici su 1920. imenovana 2 povjerenika, a naredne godine još dva. No, kako su se trojica povjerenika ubrzo povukla a èetvrti otišao u Tursku, u Sjenici je 11. 6. 1923. prestao da postoji "Gajret". Godine 1927. imenovan je povjerenik, a dve godine kasnije formiran je pododbor, koji je 1932. prestao da radi. Na njegovo mjesto su postavljena dva povjerenika, a 1934. ponovo je formiran pododbor. Bjelopoljski pododbor, koji je formiran 1920. ukinut je 1924. godine. Ponovo je uspostavl"en tek 24.11.1928. ali je opet zbog neaktivnosti ukinut 1933. da bi 1937. godine bio nanovo formiran pododbor "valjda samo iz razloga toga daovakvo jedno veæe mjesto ne bi apstiniralo u radu za Gajret, ali i tada pa sve do danas nema uspjeha" - pisao je list "Gajret" 1940. godine.6

Pored spomenutih mjesta "Gajret" je pokušavao osnovati svoja povjereništva i pododbore u manjim mjestima, ali su svi oni bili kratkog vijeka. Tako je došlo do imenovanja povjerenika u Beranu, Brodarevu i Rožaju, ali se nisu mogli održati. Mada je u Rožaju postojao mjesni odbor, on zbog svoje neaktivnosti nije mogao dograditi ni svoj dom iako mu je Glavni odbor nudio potrebni novac za dogradnju. Osim u navedenim mjestima, "Gajret" je pokušavao i sa osnivanjem pododbora u Potpeæu (Pljevaljski srez) ali bez posebnog uspjeha u radu. Mada je išao sa velikim ambicijama u djelovanju, u Sancaku rezultati "Gajreta" u organizacionom smislu nisu bili, po mišljenju njegovog glavnog odbora, zadovoljavajuæi. U Sandžaku je 1940. godine postojalo samo 9 "Gajretovih" mjesnih odbora, a cjelokupna njegova organizacija imala je 115 mjesnih odbora i 81 povjerenika.

"Gajret" je pokušavao da u Sandžaku djeluje i na kulturno-prosvjetnom planu jer se radilo o jednom od privredno, kulturno i prosvjetno najzaostalih dijelova zemlje. Poslije završetka prvog svjetskog rata u èitavom Sandžaku nije bilo nijednog iole boljeg puta, željeznice, novèanih zavoda, štedionica, banke, struènih škola, bolnica, elektriène centrale, rudokopa, strugare, "prosto nièeg savremenog".7 Duboki tragovi koje je u svim ravnima života ostavila višestoljetna turska vladavina, u društvenim odnosima, životnim i radnim navikama i privrednom životu, u novim uslovima su još više dolazili do izražaja. U Sandžaku se i dalje silom prilika održavala arhaièna primitivna zemljoradnja kao i oruða za rad, èiji se oblici nisu mijenjali vjekovima. Nezainteresovanost države da pomogne i izvuèe ovu oblast iz svojevrsne letargije i provincijske monotonosti skoro je konzervisala zateèene odnose i kulturu. Posebno je bila porazna slika u pogledu pismenosti stanovništva, naroèito muslimanskog. Prema popisu iz 1931. u Sandžaku je bilo nepismenih 101.923 ili 76,4 % lica starijih od deset godina. Novovaroški srez je imao 63% a štavièki 89,2% nepismenih. Muslimanske kulturne, prosvjetne i politièke organizacije bile su svjesne ove boljke, posebno kod muslimanske omladine, pa su preduzimale razlièite akcije kako bi pozvali i omoguæili da se bar jedan dio te omladine školuje. "Gajret" se zato trudio da uèestvuje u borbi protiv nepismanosti. Njegov istoimeni list je èesto pisao o nepismenosti, prednostima opismenjavanja i školovanih ljudi, a preduzimao je i konkretne akcije otvaranjem internata i davanjem stipendija. U tom smislu vrlo znaèajno mjesto u djelovanju u Sandžaku trebalo je da ima otvaranje njegovog konvikta (internata) prvo u Novom Pazaru a zatim u Pljevljima. Inicijativa za otvaranje "Gajretovog" konvikta u Sandžaku bila je pokrenuta na njegovoj godišnjoj skupštini 1921/22. godine. Ideja je bila podržana naSkupštini, ali kako nije bilo pozitivnog odjeka u sandžaèkim opštinama, ta je ideja za tu godinu ostala neostvarena. Ona je opet aktuelizirana na Godišnjoj skupštini za 1922/23. godinu kada je Glavni odbor predložio da se po svaku cijenu otvori jedan konvikt za 30 uèenika u jednom od sandžaèkih mjesta. Bez konsultacija sa mjesnim odborom, Glavni odbor je otvorio konvikt u Novom Pazaru. Za upravnika ovog konvikta imenovan je uèitelj Mustafa Kreso. Meðutim, i pored njegovog zalaganja naišao je na velikii organizovani otpor "Džemijeta" i antigajretovsko raspoloženje i odbojnost stanovništva. Tako je prve godine u internat stupilo svega pet pitomaca a na kraju školske godine ostalo je svega dvoje. Za tu prvu godinu za rad konvikta obezbeðeno je (utrošeno) 26.423 dinara. Konvikt je zbog malog broja pitomaca i nerentabilnosti zatvoren, pa je postojala ideja da se on nakon zatvaranja u Novom Pazaru premesti u Prijepolje. No, kako se tamo javilo svega 5 kandidata, nije ni tamo mogao biti otvoren. Tako je ovaj jedini sandžaèki internat nakon samo jedne godine rada bio zatvoren. Poèetkom školske 1928/29. godine u Sandžaku je otvoren internat u Pljevljima. Zahvaljujuæi agilnosti pljevaljskog "Gajretovog" odbora dobijene su prostorije bivše vakufske medrese. U internat su tada stupila 23 pitomca iako je bilo mjesta za 32. Od te školske godine internat je neprestano radio i primao godišnje oko 30 pitomaca od kojih je veliki broj bio iz drugih krajeva van Sandžaka. U konviktu je školske 1932/3. godine osnovana literarna družina "Gajretov podmladak". Školske 1939/40. upravnik ovog internata i vaspitaè bio je Abdulah Abduselam. Te školske godine u internatu je bilo 29 pitomaca. Jedan pitomac je napustio internat, jer je promjenio školu, jedan je iskljuèen jer nije plaæao troškove ishrane i stanovanja, jedan zbog lošeg ponašanja, a jedan je iskljuèen poslije prvog semestra tako da je na kraju godine bilo svega 25 pitomaca.

Zgrada u kojoj je bio smješten internat imala je 11 odjeljenja: 2 uèionice, 1 spavaonicu (salu), 1 menzu, kuhinju, peraonicu, bolnicu, sobu za molitvu, kancelariju upravnika, njegov stan i ostale nusprostorije. Za ovu internatsku zgradu plaæalo se 6000 dinara kirije godišnje.8 Osim u ovom internatu "Gajretovi" sandžaèki pitomci bili su školovani i u drugim konviktima širom Bosne i Hercegovine. Kroz te konvikte za dvadeset godina "Gajretovog" djelovanja prošlo je 166 uèenika. O tome Ilijas Dobardžiæ piše u listu "Gajret" u septembru 1940. godine: "Odrasli djeèaci gotovo mladiæi sa šesnaest ili sedamnaest godina èudno su se snalazili i još nesigurnie osjeæali u sredini koja ih je lijepo primila ali koja ih nije mogla brzo razumjesti. Mladiæi sa jasno primjeæenim nausnicama, ti mladi sandžaèki poèetni srednjoškolci nesugurno su se probijali u prvim danima kroz školu, bili su zazorni od svega i zato ih je sve vrijeðalo. Radoznalost drugova zašto su tako kasno pošli, èinila ih je nervoznim, ljubopitljivost sa kojom su ih drugovi raspitivali o tadanjim strašnim prilikama u Sandžaku, kod svih mladiæa budila je bolnu sjetu i oživljavala kod njih najgore èasove prošlosti... A ti mladiæi došli su da se školuju pod vrlo teškim okolnostima. Bilo je njih kojima oèajno konzervativni roditelji nisu dali ni progovoriti o školovanju; bilo je takovih, koji su krijuæi se kao pravi bjegunci odlazili u školu bez znanja i privole roditelja. A ta putovanja oživljavana danas poslije dvadeset godina ispunjavaju èovjeka užasom... Ne zaboravljaju se oni bolni èasovi, kada smo šæuæureni u gotovo praznim prostorijama Gajretovih internata provodili dane za vrijeme raspusta, dok su se naši drugovi veselili kod svojih ukuæana"...9

Veliki dio pitomaca i nije bio cijelo vrijeme svog školovanja na teretu "Gajreta". Neki do njih su u njegovim konviktima bili dvije godine, godinu ili manje, a drugi su opet sami djelimièno uèestvovali u finansiranju svog boravka u internatu, tako da se samo jedan mali dio nalazio na izravnom teretu "Gajreta". Ðaèki internati su bili idealno mjesto za djelovanje na muslimansku omladinu "u pravcu usvajanja srpske nacionalne ideje, koja je plasirana i u kontekstu zvaniène doktrine jugoslovenskog nacionalnog unitarizma". Važno mjesto u "nacionalnom usmjeravanju" muslimanske omladine imali su upravnici internata koji su morali zadovoljiti stroge nacionalne kriterijume i biti dokazani radnici za "nacionalnu stvar". Za djelovanje u internatima postojali su i posebni planovi nacionalnog rada koji su omladini trebali pokazati ko su i šta su Muslimani po porijeklu, srpskoj kulturi i tradiciji. Uèenici su usmjeravani na èitanje odreðene literature, latinica se iskljuèivala kao nacionalno pismo, a posebno je razvijan osjeæaj odanosti i zahvalnosti kraljevskoj kuæi Karaðorðeviæa. "Gajretovi" pitomci uèestvovali su u radu raznih nacionalnih organizacija poput SOKOL-a, Jadranske straže i sliènim organizacijama, dok su, s druge strane, strogo kažnjavane one aktivnosti koje nisu bile s tim u skladu ili èitanje opozicione štampe.10 Sandžaèki studenti su kao i bosanskohercegovaèki za vrijeme studija u Beogradu stanovali u domu "Osman Ðikiæ" beogradskog "Gajreta". Ovaj dom, izgraðen 1931. godine, otvorio je šanse za školovanje veæeg broja muslimanske studentske omladine iz BiH, Sandžaka i Makedonije. Dok je 1922/23. na Beogradskom univerzitetu bilo upisano svega èetiri Muslimana, školske godine 1939/40. bilo je 419 studenata. Sandžaèki studenti su gotovo bez razlike plaæali puni iznos za stanovanje u ovom domu, jer su dobijali stipendije od Vakufske direkcije u Skoplju, a list "Gajret" je procjenjivao da je to od manjeg znaèaja "kad se ima u vidu kako žive ostali studenti koji nemaju prilike da stupe u taj dom". Broj Muslimana studenata u odnosu na broj stanovnika bio je više nego mali. Godine 1940. na 1500 muslimanskih stanovnikadolazio je jedan student u Sandžaku. Ništa nije bilo bolje ni stanje u zemlji, pa je tako od 110.000 gimnazijalaca 1939. godine bilo svega 1.723 uèenika Muslimana.

Pored ovakvih djelovanja u Sandžaku "Gajret" je pokušavao i sa otvaranjem èitaonica prema svom programu rada, i 1925. osnovana èitaonica u Pljevljima, Prijepolju i Novoj Varoši 1929. godine i nešto kasnije u Sjenici. Ponegdje su one bili jedini kulturni centri, a uprava "Gajreta" je raèunala da æe one biti znaèajan faktor saživljavanja naroda sa njim i njegvom ideologijom, kao i za što èešæa sastajanja i kontakte "Gajretovih" radnika i èlanova radi izmjene mišljenja, održavanja predavanja, pokretanja raznih akcija kulturno-prosvjetnog znaèaja. Svaka od ovih èitaonica imala je i svoju biblioteku sa skromnim fondom knjiga koje su stajale na usluzi èlanovima, a bile su takoðe pretplaæene na veæi ili manji broj listova i èasopisa. Tako je 1940. "Gajretova" èitaonica u Pljevljima pored dobro opremljene biblioteke imala tamburaški orkestar, diletantsku sekciju i potrebnu opremu za organizaciju zabava (lijepu salu, pozornicu, stolice, dekor i drugi potrebni inventar). Zahvaljujuæi akciji pljevljanskih studenata te godine èitaona je dobila preko 200 knjiga koje su kupljene u Beogradu. Upravu nad "Gajretovim" èitaonicama u Sandžaku imali su mjesni odbori, a imovina èitaonica pripadala je "Gajretu" dok su troškove izdržavanja snosili èlanovi èitaonice.Pored èitaonica, "Gajret" se zalagao i za održavanje analfabetskih teèajeva, pa je u njegovoj organizaciji održano nekoliko teèajeva opismenjavanja u Prijepolju, Brodarevu, Novom Pazaru kao i više popularnih predavanja. Osim rada na kulturno-prosvjetnom prosvjeæivanju i pomaganju muslimanske omladine, "Gajret" je preduzimao izvjesne akcije na osposobljavanju za rad i ženske muslimanske omladine. Tako je došlo do otvaranja i

Literatura

1. I. Kemura, Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941), "Veselin Masleša", Sarajevo 1986, 279. Rijeè ,,gajret'' je uprošæeni arapski izraz koji odgovara znaèenju našh rijeèi: zamah, pregnuæe, trud i slièno.

2. "Gajret", br. 6, Sarajevo 1940.

3. A. Purivatra, Jugoslovenska Muslimanska Organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, "Svjetlost". Sarajevo 1977, 352-353; upor. I. Kemura, nav. djelo, 368-369; S.

Da li ste ?uli za bošnja?kog alhamijado pjesnika iz Sandžaka Sulejmana Tabakovi?a?

Poziv na saradnju

Postovani posjetioci,

Počeo je sa radom sajt Bosnjaci.rs čiji je osnovni cilj digitalizacija i postavljanje na internet baštine Bošnjaka.
Cilj nam je da u redakciju sajta uključimo što više ljudi i da objavimo što više materijala. Svi zainteresovani naučnici, književnici, fotografi, umjetnici mogu se javiti na redakcija@bosnjaci.rs da bi se dogovorili oko saradnje.
Također, pozivamo sve one koji su primijetili da neki rad nije objavljen kod nas, a da mu je tu mjesto, da nam se jave na isti mail.

Posljednji tekstovi

Aspekt Muminoviæeve kritièke filozofije

Šefket Krciæ

Utopicum kao indikacija krize humanuma

Rasim Muminoviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (II)

Muhsin Rizviæ

Bosna i Bošnjaci, jezik i pismo (I)

Muhsin Rizviæ

Kada prolazite kroz Sjeverin, otvorite prozor.... ili prièa o mom komšiji...

Nermin Hadzic

Pogrešna vaga

Hajro Ikiæ

Crna Bajka

Hajro Ikiæ

Sulejman Muftarevic-Heman

Ko smo mi Bošnjaci

Anonim

Poetsko

Anonim